Problemi ili izazovi čine nas inteligentnijima i na taj način učimo o stvarnosti oko sebe i mijenjamo se. Loša veza može pokazati puno više o životu nego stotine knjiga koje ste pročitali. Loša veza može otkriti mnoge stvari o vama samima za koje niste ni znali da postoje i da ste zapravo potpuno druga osoba. Nije lako, ali je ljekovitije za one koji žele učiti i koji su takvo učenje shvatili kao dio rada na sebi. Tko je zaglavljen u moralnim sudovima, skriva se i brani od svijeta, ne želeći ga upoznati kao dio cjeline koja živi u svakom biću. Mnogi moraliziraju o vezama, ali ih ne zanima bit veza. Najopasniji segment u unutarnjoj potrazi za sobom su: banalizacija, racionalizacija i moraliziranje. To znači, ako ste u tim kategorijama razmišljanja, onda ste zaglavljeni i bojite se dalje istraživati sebe. Polariteti su zapravo usklađivanje sebe kada morate malo popustiti ili kada morate djelovati, nema pravila jer je svatko pojedinac koji mora regulirati principe u sebi prema snazi Anime ili Animusa.
Problem u vezi počinje zbog odbacivanja Anime.
Prije nego što razgovarate o problemu, pokušajte vidjeti gdje je počeo jer ćete tamo pronaći rješenje. Kao što je Jung rekao, gdje postoji „Sjena“, tu je borba u razvoju pojedinca… Anima je remek-djelo.”
James Hillman kaže: „Anima je analogna Maji, Shakti, Sofiji i duši, što ukazuje na vrstu života, života projiciranog iz svijesti… čovjek je ne može stvoriti; naprotiv, ona je uvijek prije svakog iskustva u njemu, u njegovim raspoloženjima, reakcijama, impulsima i svemu što je spontano u psihičkom životu. To je nešto što živi samo po sebi, što nas tjera da živimo; To je život iza svijesti koji se ne može u potpunosti integrirati s njom, već iz kojeg, naprotiv, proizlazi svijest.
Anima je “žena iznutra” ili personifikacija svih ženskih psiholoških tendencija u muškarcu kojeg obično oblikuje majka. Ako muškarac osjeća da je majka negativno utjecala na njega, njegova Anima će se često izražavati u razdražljivom, depresivnom raspoloženju, nesigurnosti i agresiji. S druge strane, žena se neće moći povezati sa ženskim atributima i bit će negativna prema ženskom principu te će biti više lovac koji se okreće radu i osvajanju muškaraca, dok je u vezama potpuno nekompatibilna.
Kada muškarac postane opsjednut svojom Animom, kaže Jung: „on iznutra postaje žena“. S druge strane, žena opsjednuta svojim Animusom: „Ona je uvijek u opasnosti da izgubi svoju ženstvenost.“ Danas mnoge žene kažu: „Ne zanima me ako ti se ne sviđam, to me neće spriječiti da radim ono što želim.“ U filmu Vrag nosi Pradu, zahtjevna šefica Miranda predstavlja današnje društvo koje cijeni takozvane muške kvalitete nad ženskim, kaže ona, “ali da, više si kao muškarac, bio bi bolji nego što si sada. Zaradio bi više novca. Dobio bi više poštovanja. Imao bi više moći.
Muškarcu treba žena kako bi ojačao svoj ego kako bi odrastao i dosegao svoj Animu
U zapadnim kulturama muškarac je postao nešto suvišno i patetično jer se ne može razvijati jer su mu glavne poluge ograničene i uništene, postaje potpuno opsjednut Animom koju ne može kontrolirati jer nije živio herojski mit, nije izgradio svoj ego.Unutar duše takvog muškarca, negativna figura majke-anime beskrajno će ponavljati ovu temu: „Ja sam ništa. Ništa nema smisla. S drugima je drugačije, ali za mene… ne uživam ni u čemu, to je nesreća. Sav život poprima tužan i depresivan aspekt. Takva mračna raspoloženja mogu čak dovesti osobu do samoubojstva, a u tom slučaju Anima postaje demon smrti.
Marie Louise von Franz
Muškarci su odvojeni od bojnog polja, mit o heroju im je zabranjen i svaka agresija je demonizirana, a posljedica je ono što M.L. Von Franz upozorava:
Mladići koje su majke savladale (često) bježe u carstvo intelekta, kako bi izbjegli majčinsku moć i pritisak Animusa, ulazeći u carstvo knjiga i filozofskih rasprava – za koje misle da ih majka ne razumije. On spašava svoju mentalnu muževnost, ali žrtvuje svoj falus: svoju zemaljsku muževnost i kreativnost. Tu vitalnost djelovanja, tu muževnost koja oblikuje glinu, koju ostavlja iza sebe, jer je preteška; nema pravog pitanja iza takve filozofije. Za njih je to vrsta igre riječima i konceptima.
Nezreo muškarac bez muževnosti prezire ženu i vidi je kao objekt za ispunjenje svojih želja, erotskih fantazija, koje postaju opasne jer ne njeguje odnos razumijevanja i ostaje infantilan.
Prisutnost Anime uzrokuje da se muškarac iznenada zaljubi kada prvi put vidi ženu i zna da je to “ona prava”.
U toj situaciji muškarac se osjeća kao da je tu ženu intimno poznavao cijelo vrijeme. U njemačkom mitu o Lorelai, sirene pjevaju kako bi zavele i namamile muškarce u smrt. Anima simbolizira nestvaran san o ljubavi, sreći i majčinskoj toplini (njezino gnijezdo), san ili fantaziju koja odvraća muškarce od stvarnosti ili njihovog kraja. Žene znaju da su muškarci ludi za oblinama koje ih podsjećaju na majku i dojenje kako bi se vratili u nebesko stanje maternice gdje su se posljednji put osjećali sigurno. Pokušavaju osvojiti takvu ženu, a žene kako bi osjetile tu moć upuštaju se u operacije lica i tijela i dodatke ljepote kako bi dobile moć svog oca i ponovno osjetile autoritet koji će ih zaštititi. Snaga ili intenzitet tih osjećaja glavni je motivator današnjih veza, koje ne mogu ni započeti ljubav, a dovoljno je prošetati gradom i vidjeti ovakve scene, gdje je vanjština poprimila degenerativne i narcisoidne crte. Na primjer, biti opsjednut Animusom koji govori iznutra, za žene je pravilo koje se ne primjećuje jer se smatra dijelom osobnosti. M. Louis von Franz kaže:
„Jedna od omiljenih tema koju animus beskrajno ponavlja razmišljajući o ovoj vrsti žene glasi: ‘Jedino na svijetu što želim je ljubav – a on me ne voli’; ili ‘U ovoj situaciji postoje samo dvije mogućnosti – i obje su jednako loše.’“
Kao što vidimo, opsesija Animom i Animusom su pravila, toliko su duboka, ali zbog ostanka u analnom stanju razmišljanja ili Sjeni, Anima i Animus nas zarobljavaju kao demoni opsjednuća.
Nikola Žuvela
