U Indiji jedan red džaina izražava svoj stav kroz golotinju, ali ta golotinja je potpuno djetinjasta. Civilizacijska golotinja je proračunata, dolazi iz uma kao reakcija na sram. Sram mnoge prisiljava na pobunu, na borbu protiv društvenih pravila, jer društvo vjeruje u odjeću, u simbole, a buntovnici to žele odbaciti, ali iz uma ne mogu biti nevini u tome i tako stvaraju Sjenu u kojoj se želja za moći smješta kao glavni pokretač konkurentnog društva i kapitalizma.
Odjeća je početak skrivanja i dijeljenja u nešto što ne postoji, a izaći pred Jastvo ili sebe, možete samo biti potpuno nevin ili gol bez skrivanja, jer je to jedini način da budemo prihvaćeni.
Sram nastaje pojavom svijesti koja se odvaja od životinjske prirode ili raja jer primitivac ne osjeća sram, on je jedno s instinktima. Kada osjetimo svijest i ego, dolazi do inferiornosti, ali i osjećaja megalomanije, koji se manifestira kroz pohlepu i bogatstvo kako bi ego bio što veći.
Filozofi su rekli da nema ništa veće od čovjeka, ali svijest je samo iskra u velikoj tami i zato se često osjećamo usamljeno. Odvojenost od prirode je odvojenost od nevinosti prirode, postajete svjesni sebe, a to se simbolično pokazuje protjerivanjem iz raja, osjećajem koji svatko tko odraste mora prihvatiti ako želi svjesnost. Većina njih kompenzira taj problem s puno lijekova, ovisnostima i varanjem u vezama.
Svijest nam daje volju, ali volju da se suprotstavimo prirodi gdje se osjećamo krivima kada napustimo prirodu. Kako bi riješio taj problem, čovjek je pokušao stvoriti vlastiti poredak poslušnosti ili državu po uzoru na prirodu, a onda je stvorio čudovište. Stvorio je zakone, pravo i tehnologiju kako bi se čovjek osjećao pristojno i dostojno raja iz kojeg je pobjegao.
Čovjek je anomalija ili svijest je anomalija koja se događa u savršenom redu, on kopira prirodni poredak. Mi kao vrsta ne vodimo ratove protiv siromaštva, niti stvaranje slobodne energije, naše snage su najmotiviranije kada ratujemo protiv čovjeka, u nama se bude najveće sile uništenja. Izaziva najviše emocije, poput Svjetskog prvenstva u nogometu.
Nosimo instinktivno u sebi, ili životinjsko, sa svim ceremonijama u prošlosti, čovjek se pokušavao odvojiti od nesvjesnog, nije mu se to toliko sviđalo, ali istovremeno se ne možemo odvojiti od životinjske prirode. Kad bismo nekako bili samo svjesni, pokoravali bismo se moralnim i pravnim zakonima i bili bismo sretni s njima, međutim, to nije moguće. Stoga, svatko tko širi samo duh, nažalost, oblik je nekog raja koji ne postoji, moramo naučiti kombinirati dvije prirode u sebi, kako ne bismo oštetili ni jednu ni drugu i kako se ne bismo sramili ni jedne prirode.
Nikola Žuvela
