Malo tko zna, a čitao je i Stepskog vuka, Siddharthu, Igru staklenih perli, Demiana ili Narcisa i Zlatoustog, da je Jung utjecao na Hesseova djela. Kad je Jung umro, Hesse je rekao: Moj veliki prijatelj je umro. Hesse je smatrao da intezitet razogovora s Jungom mu je prijetnja da izgubi svoju kreativnu neurozu  koja je bila inspiracija njegovog pisanja. Mnoga djela inspirirana su kreativnom neurozom koju je Hesse imao. Ako ste čitali Demiana, lako možete vidjeti sukob između osobnosti jedan i dva o kojem Jung govori u svojoj knjizi: Sjećanja, snovi i razmišljanja. Ako poznajete proces individuacije o kojem Jung stalno govori, naći ćete kod Hessea, posebno u Stepskom vuku i Demianu, opis cijelog procesa individuacije.
Psihoterapeut Lang izjavio je: „Demian je roman individuacije par excellence. Faza putovanja do samospoznaje opisana je u poglavljima: Ptica, Beatrice, Majka Eva i Demian, koji su arhetipovi stvoreni iz nesvjesnog. Sinclair se identificira sa svima njima i u svakom prepoznaje svoju Dušu, tako da asimilira i integriraju projekcije nesvjesnog.“
Hermann Hesse u Demianu kaže: „Ono što vidimo su iste stvari koje su u nama. Nema stvarnosti osim one koja je u nama. Zato toliko ljudi živi nestvaran život. Ljudi snimaju slike izvan sebe i stavljaju ih u stvarnost i nikada ne dopuštaju da se svijet u nama spozna.“
Kada pogledamo ovaj način razumijevanja stvarnosti ili filozofiju života, malo je ljudi jasno da je Hesse govorio o filozofiji koju Zapad još nije otkrio i da je on preteča te filozofije koja je orijentirana na unutarnju spoznaju koju mi ​​kao civilizacija još nismo otkrili jer živimo u predpsihološkom dobu u kojem se psiha odbacuje iako kvantna fizika govori Hesseovim stopama. Zato je filozofija izgubila snagu, a književnost postala još jača s mnogim idejama.
Hesseovo djelo proizašlo je iz razumijevanja zapadnih i istočnih religijskih temelja te gnostičke misli C. G. Jungove psihologije. Otvorio je novi način razmišljanja i novi, moderni i fascinantan način tumačenja osobnih iskustava, što je bilo plodno za njegovo i pjesničko stvaranje. C. G. Jung mu daje ključ njegovog književnog postignuća. Hesseova središnja poruka je: stvaranje identiteta u podizanju svijesti kako bi se iskusio Bog.
Također, postoje mnoge biografske veze između Junga i Hessea. Obojica su imali slične obrazovne prepreke, na primjer, probleme s (krutim) stavovima svojih religiozno sklonih otaca (Hessov otac bio je misionar, dok je Jungov otac bio protestantski svećenik), a borili su se i s vlastitim konzervativnim stavovima. U svom duhovnom istraživanju bili su otvoreni za zapadnu i istočnu religijsku misao i gnostičke ideje. Obojica su u to vrijeme kritizirali nacističku ideologiju. Na kraju, koliko god Hesse bio popularan, malo tko će se upustiti u istraživanje sebe bez obzira na činjenicu da velika većina problema proizlazi upravo iz neistraživanja sebe ili kako bi Jung rekao: „Ljudi će učiniti sve, bez obzira koliko apsurdno bilo, kako bi izbjegli suočavanje s vlastitom dušom“. Hesse je s Jungom suradnju doživio kao najintenzivniji i najplodonosniji dijalog svog života. Taj niz razgovora tijekom nekoliko tjedana 1916. godine bio je susret dva genija na istoj duhovnoj putanji. Jung nije pokušavao “izliječiti” Hessea, već mu je dao jezik i kartu za teritorij koji je Hesse već intuitivno istraživao svojim umjetničkim instinktom. Jungova psihologija dala je Hesseu arhitektonski okvir za njegova unutarnja iskustva.

Nikola Žuvela