Jung problem današnjeg čovjeka vidi u njegovoj nemogućnosti da vidi svoju sjenu (potisnuti dio naše osobnosti koji ima vlastitu autonomiju), zbog čega smo stalno izloženi duhovnoj i moralnoj infekciji. Na primjer, veliki utjecaj istočnjačke misli ili komunizma, koji ima svoje temelje u arhetipskom snu o Zlatnom dobu (ili Raju) gdje postoji obilje svega za svakoga, te vjera da će veliki, pravedni i mudri vladar donijeti mir i pravenost. Jung smatra da je taj moćni arhetip zahvatio ljude u svom infantilnom obliku, ali nikada neće nestati iz svijeta pred našim pogledom iz naše superiorne perspektive. Čak ga podržavamo i svojim narcisoidnim ponašanjem, jer je naša zapadna civilizacija pogođena istom mitologijom. Također vjerujemo u državu, blagostanje, univerzalni mir, jednakost ljudi i vječna prava čovjeka. To su arhetipska vjerovanja koja nemaju nikakve veze s ljudskim mišljenjem, već s nesvjesnom identifikacijom.
Život se sastoji od suprotnosti, i upravo je taj sukob u čovjeku naveo prve kršćane da čekaju i nadaju se brzom kraju ovog svijeta, ili budiste da odbace sve zemaljske želje i težnje. Takvi životni odgovori bili bi katastrofalni kada se ne bi temeljili na duhovnim i moralnim načelima koja čine osnovni sadržaj obje religije i do određene mjere ublažavaju njihovo temeljno poricanje svijeta. U današnjem znanstvenom dobu suočeni smo s činjenicom da su psihijatri postali prikladni za pitanja koja su nekada pripadala teolozima. Postoji snažan empirijski razlog zašto bismo trebali gajiti misli koje se nikada ne mogu dokazati. To je zato što je poznato da su korisne. Čovjeku definitivno trebaju opće ideje i uvjerenja koja će dati smisao njegovom životu i omogućiti mu da pronađe svoje mjesto u svemiru. Može podnijeti najnevjerojatnije poteškoće kada je uvjeren da imaju smisla, a shrvan je kada, unatoč svim svojim problemima, mora priznati da je sudionik u nekom “ludilu”.
Indijanci Pueblo vjeruju da su sinovi Oca Sunca, a to uvjerenje im daje perspektivu koja je dalekosežnija od njihovog ograničenog postojanja. Pruža im mnogo prostora za razvoj osobnosti i omogućuje im da žive puninom života. Njihov položaj je puno bolji od položaja čovjeka u našoj civilizaciji, koji zna da jest i da će ostati nevažan pojedinac bez ikakvog smisla u svom životu.
Osjećaj dubljeg smisla postojanja uzdiže čovjeka iznad trenda potrošačke globalizacije. Jung smatra da nas mit koji nas preplavljuje čini većima od običnih ljudi. Sadržaj sna, po svojoj strukturi, simboličan je i stoga ima više od jednog značenja. Simboli skreću pozornost na puteve koji se razlikuju od onoga što svjesno percipiramo, te se stoga ti putevi odnose na nešto što je nesvjesno, ili barem nije u potpunosti svjesno.
Znanstveni duh, koji svoje mišljenje temelji na logici i znanstvenim istraživanjima, smetaju takve pojave kao što su simboličke misli. Problemi počinju pojavom emocija koje izmiču svakom pokušaju psihologa da ih uključi konačnom definicijom. Uzrok tome vidimo u uplitanju nesvjesnog ili našeg unutarnjeg ja, odnosno izuzetno je neugodno baviti se činjenicama koje se ne mogu u potpunosti ili adekvatno razumjeti. Nezgodna stvar kod ovih pojava je što su činjenice neporecive, a ipak se ne mogu izraziti intelektualnim terminima. Zato bi čovjek trebao biti sposoban razumjeti sam život, jer život stvara emocije i simboličke ideje.
Današnji promatrač dublje je suočen s cijelim čovjekom i svime što on nosi, odnosno često je slučaj da je nemoguće koristiti definicije i medicinska objašnjenja. Stoga se promatranje duše ne može naučiti iz udžbenika, već se uči kroz stvarno iskustvo. Također, pomaganje onome kome je potrebna duhovna pomoć (što je većina ljudi) ne ovisi samo o simbolima, već zahtijeva proučavanje njegovog kulturnog podrijetla, što znači da je svaka osoba slučaj za sebe. Intuicija je gotovo neophodna u tumačenju snova i često može osigurati da ih sanjar odmah razumije, ali može izazvati i lažni osjećaj sigurnosti. Samoobmana je vjerovati da je ono što danas znamo sve što možemo znati. Ništa nije ranjivije od znanstvene teorije koja je prolazni pokušaj objašnjenja činjenica, a ne samo vječne istine.
Čovjek je svjestan činjenice da simboli mogu izazvati dubok emocionalni odgovor kod nekih pojedinaca, te zbog tog psihičkog naboja djeluju kao predrasude. Glupo je odbaciti takve simbole jer se čine besmislenima ili nevažnima prema racionalnom razmišljanju. Oni su važni sastojci duhovne formacije i bitna snaga u izgradnji ljudskog društva. Kada se simboli potiskuju, njihova specifična energija blijedi u podsvijesti s neizmjernim posljedicama.
Nikola Žuvela