Ono što ćemo svi proći u našem životu, bilo sada ili negdje drugdje, jest raspadanje i sastavljenje osobnosti postupkom izlaganja nigreda koje nas obavija sumnjama i melankolijom, da bi se ponovno rodili. Postupak nije jednostavan, ali je jedini koji nudi olakšanje od ustajalosti života. Stoga, sve počinje kada se ego okrene od svijeta, kada shvati da se njegovi najdublji ciljevi u svijetu nikada ne mogu ostvariti. Zbog toga se otuđuje od svijeta. Tada ga obuzima tjeskoba, jer mu se čini da nema povratka smislenom postojanju u svijetu. Osoba se suočava sa Sjenom i čini se da je tuga jedina stvarnost, dok se ne prođe ovaj proces kao proces rađanja djeteta koji prolazi kroz muku sve dok se ne rodi. Nakon nekog vremena ovaj proces blijedi: ego doseže nultu točku nepouzdanosti gledišta o životu. Osjeća vlastitu beznačajnost, ali i beznačajnost svijeta, budući da gdje nema ega, nema ni svijeta. Kakav paradoks zapravo živimo, a koji je potpuno nezapažen i neprimjetan u svakodnevnom životu gdje se nemamo kome obratiti. Budući da se tada osoba osjeća nevažećom i izgubljenom, ego se predaje višem vodstvu (Tao u taoizmu, Sebstvo kod Junga, božanstvo u religiji, kreativna osnova, Praznina), odnosno prihvaća da jest, mora se povući svojom voljom i razumom kako bi došlo do pozitivnog ishoda. Libido, ili prana, više ne živi u projekcijama, već se libido povlači i okreće prema Sebstvu ili atmanu.
Kada se ego povuče, u psihičkom prostoru pojavljuje se crna rupa, snovi o raspadu osobnosti i pojavljuju se strašni i teški osjećaji, jer se ego suočava s tamom, nepoznatim, strašnim. Dok se prije svijet činio plitkim, lišenim smisla i dubine, sada se čini zapanjujućim, punim tajanstvenih dubina. Tada se mogu pojaviti razni fizički osjećaji i poremećaji u tijelu, uključujući mentalnu bol. Umjesto slabljenja, određeni apetiti i porivi (poput gladi i seksualnosti) mogu se pojačati do neočekivanih razmjera, tj. iskušenja.
Uostalom, postoji razdoblje regeneracije i stvarne pozitivne transformacije, o kojoj, usput rečeno, ima mnogo više riječi u tradiciji mistika Istoka i Zapada. U nekim tradicijama ne govorimo o negativnim stranama i poteškoćama, jer se napominje da su neki ljudi podložni imitaciji, poput stigmi u kršćanskoj tradiciji, što znači da autosugestijom uzrokuju duhovne znakove, pružajući sebi prividne dokaze napretka. Primjerice, oponašajući pozitivna svojstva i znakove prosvjetljenja poput pseudonirvane.
Jedini je problem što malo ljudi govori o tom procesu jer se duhovnost opisuje samo kao susret s nečim lijepim, dok je to proces transformacije osobnosti. Proces je složen ne možete više pripadati demonima dobra i zla koji nas svakodnevno izjedaju svojim zahtjevima u kojima nikada nismo dovoljno dobri. Sok blaženstva ljubavi toliko je blizak svima, ali većina se hrani otupljivanjem svojih osjećaja užicima kako bi pobjegla od osjećaja praznine kao najvećeg problema Zapadnog čovjeka.
Nikola Žuvela
Narudžbba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
