Jung se već u ranim godinama suočio s onim što nazivamo populizmom i željom da se život definira kratkim formulama. Stoga, nije volio davati konkretne savjete, no jednom su ga neformalno upitali što bi odredio da usreći čovjeka:
1. Dobro fizičko i mentalno zdravlje.
2. Dobri osobni i intimni odnosi, kao što su bračni, obiteljski i prijateljski.
3. Sposobnost uočavanja ljepote u umjetnosti i prirodi.
4. Razuman životni standard i zadovoljavajući posao.
5. Filozofska ili religiozna perspektiva sposobna za uspješno suočavanje sa životnim poremećajima.
No, dodao je, ako čovjek ustrajno inzistira i traži sreću, onda je neće naći. Zašto? Jer sreća sama po sebi nije cilj života, već nusprodukt navedenog. Naime, usprkos svemu, Jung je vozio bicikl, živio u Alpama, ali ono što je ovdje bitno jeste da je jako pazio na mentalnu higijenu, a u ovom slučaju se misli na svakodnevnu praksu koju je imao na način da je svaki dan analizirao svoje snove. Ako ljudi ne sanjaju, onda je važno imati praksu meditacije ili neku drugu tehniku. Od yoga asane, chi gonga ili nečeg drugog. Stoga prva točka može dovesti u zabludu ako se ne razumije dobro.
Druga točka je opet ono što je Jung dobio, a to je odnos sa suprugom, koja se također bavila proučavanjem mita i psihoterapije. Stoga, je za brak važno razumjeti i pronaći zajedničke teme ili neke aktivnosti koje ljudi moraju imati kada su u braku jer taj proces dovodi do međusobnog zrcaljenja.
Treća točka je vezana uz ono što jedno društvo čini bogatim. Bavi se samim sobom, ogleda se kroz kazalište, umjetnost u kojoj se uvijek pokazuje tamna strana naše prirode i civilizacije, te se na taj način obogaćujemo. Također, kada govorimo o umjetnosti, često zaboravimo da je ona katarzična i psihoterapijska. Liječi nas i hrani naš duhovni život. Sposobnost da vidimo ljepotu nije u tome da vidimo lijepu ženu ili muškarca ili lijepo djelo, već sposobnost da uočimo ljepotu života u svakom trenutku upravo u onome što nazivamo najružnijim.
Četvrto, što je teže postići jer je Jung prvi dio života živio u siromaštvu i dugovima. Kada su ga znanstvenici optužili da ono čime se bavi nije znanost, mirno je napustio kliniku, financirao se od terapija, ali najviše od svoje žene koja je bila bogata. Dakle, većina ljudi nema tu mogućnost, ali što se tiče rada na zadovoljstvu, to je moguće samo u uvjetima u kojima je to moguće. U siromašnim društvima nema puno izbora. Od početka života ste poljoprivrednik, ali u bogatijim društvima ljudi mogu razvijati svoje vještine. Svih pet točaka uglavnom pripadaju našem zapadnom društvu i to je ono na što je Jung mislio. No, aspekt poslovanja ovisi o nama. Ono što radimo je ono što stvarno jesmo. Ako ne radimo ono što volimo i tako svjedočimo živimo, teže izržavamo sebe i svoju bit. Zato je naše društvo deformirano, ljudi rade ono što im se ne sviđa, a onda ogorčeni optužuju druge oni koji žive ono što žele. Ako je netko uspješan u onome što radi, to je najveće svetogrđe, nema veće ljubomore ako netko uživa u svom poslu i kaže da voli svoj posao. Kao da glas kaže ženi: nisam se odlučila za ono što volim, ne znam tko sam, osjećam krivnju koju izražavam ljubomorom da bih prikrila svoju nesposobnost.
Peti aspekt. Ovdje se radi samo o praksi koja vas krijepi i ispunjava iznutra. Takva praksa ne treba vući ljude za rukav i govoriti im što da rade i kako da žive. Ono što je najvažnije, što je čak i znanstveno dokazano, jest da vaše emocionalno stanje oblikuje vaš način razmišljanja. Budući da se ljudi ugledaju na druge i ne donose vlastite zaključke, nisu ni svjesni da stvaraju negativno mišljenje. Stoga, životna pravila treba dublje shvatiti, ako se ona ne shvate onda dolazi do onoga što nazivamo sudbonosnim događajima.
Nikola Žuvela
