Shri Yukteshwar je rekao da smo ušli u Dvapara Yugu 1781.g. kada počinje napredak znanosti. S druge strane, Jung je vjerovao da živimo u doba Riba. Ona je polarna i sastoji se od dvije ribe. Prvih tisuću godina vladala je vjera odnosno Platonov idealizam, a drugi dio vladao je racio, koji je započeo sveti Toma Akvinski, uvodeći racionalnog Aristotela, na kojem se temelji moderni pristup racionalnosti, koji je svoju kulminaciju doživio krajem 2000. godine. Gledajući simbol Vodenjaka, koji nas uvodi u drugu stranu života i okreće znanosti.
Jedno doba nije bolje od drugog jer su sve percepcije ono iz čega percipiramo stvarnost. Danas je modernije reći znanstveno jer to podržava arhetip Vodenjaka, ali kada kažete mistik (doba Riba), jednostavno nećete dobiti podršku drugih ljudi i ubrzo ćete završiti na margini. Dakle, ne radi se o razmišljanju, već o arhetipskoj energiji koju ljudi vide i osjećaju i prema kojoj djeluju. Nema dubljeg promišljanja, zato se radi o percepciji arhetipa koji vlada ili Vodenjaka koji vlada znanošću.
U antičkom svijetu bogovi su doživljavani kao da su “negdje drugdje” i uplitali su se u ljudski život. Sada Boga definiramo kroz energiju ili kroz stanje. Recimo, na sjeveru Europe, kada država nešto kaže, to je kao Sveto pismo, neupitna vjera. Kaže Jung: “Ako ne možete pronaći unutarnje ja, onda ono u pravilu postaje nešto drugo, partner, bogatstvo, država.”
Arhetip Vodenjaka ne znači svijest o istini. Božanskost koja je prije bila na nebu sada je rascjepkana u različite znanosti i najmanje se pokušava shvatiti kao unutarnji sadržaj. Taj je problem izazvao mnogo problema: porast depresije i rigidnog fundamentalizma. Prometej je rekao: “ljudi su alfa i omega” – sve leži u nama, točnije, mi određujemo na kojoj razini Vodenjaka živimo, onoj u kojoj je okrenut sebi i unutarnjem traženju ili se okrećemo, kao u doba Riba, nekoj vanjskoj organizaciji kao što je znanost, koja se u pravilu uvijek pretvori u nekog vraga kao što je današnja situacija.
Takav stav pokazuje ogromnu aroganciju, koju onda plaćamo ekonomskim krizama i ratovima. Promjena načina na koji gledamo na svijet dovodi do toga da smo izgubili dio sebe kao čovječanstvo. Problem je u tome što danas ne možemo zadržati ono što je vrijedno iz prošlih percepcija ili generacija, a vrlo je malo toga novog ušlo u naše živote osim teškog materijalizma. Imamo mnogo primjera u povijesti. Primjerice, kršćanstvo je pokušalo na nemilosrdan način protjerati poganski svjetonazor. Današnja znanost i materijalizam nemilosrdno su učinili isto, izbrisali su sve što je kršćanstvo izgradilo i sada smo suočeni s tolikim stranputicama u kojima je čovjek iščupan iz temelja. Jung je o tome mnogo govorio i pisao. Kao što postoji vjerski fundamentalizam, postoji i znanstveno-državni fundamentalizam. Ono što je vrag ili zlo je kad ljudi počnu iskazivati ​​poslušnost. Svaki autoritet može postati đavao, bio on u obliku gurua; ili ortodoksni u liku pape ili znanstveni u liku moćnog akademika ili političara. Problem svake dobi je, zapravo, koliko poslušnosti iskazujemo onome što je arhetipski određeno, a što možemo asimilirati. Kao što su u srednjem vijeku ljudi plaćali danak vjeri koja se pretvarala u dogmu, tako i danas ljudi plaćaju danak znanstvenoj dogmi. Prvo se vjerovalo u arhetip Ribe ili vjere, a danas se vjeruje u arhetip Vodenjaka ili apsolutnost znanosti, ali rezultati su isti. Rješenje treba tražiti u duši i simbolima koji izlaze iz nje kako bi je tumačili na najbolji način. U jyotishu smo tek na prijelazu iz Ribe u Vodenjaka, zato imamo religiozni i znanstveni svjetonazor jedni i drugi su u dogmatici i ne približavaju se kako bi pronašli rješenje već jedni i drugi siju vjerski rat.

Nikola Žuvela