Zabluda o religioznosti, karmi i sudbini pokazuje nam da ljudi vole recepte za život kako ne bi morali razmišljati ni o čemu izvan tog konteksta.
Pokušaj pokrštavanja Aboridžina i Indijanaca, kao što su to učinili Englezi, uništio je njihovu zajednicu. Rijetki koji su sačuvali svoju kulturu pokazuju da su duhovniji i povezaniji sa svojim bićem od velike većine današnjih kršćana. Oni ne potiskuju seksualnost, kao što to čine velike religije koje stavljaju najveći naglasak na krivnju koju osoba mora osjećati ako ima seksualne nagone. Posljedice toga bile su desetke milijuna ubijenih tijekom inkvizicije, osuda žena kao glavnih zavodnica koje su spaljivane na lomači, dok su u islamu i hinduizmu bila kamenovanja ljubavnika. Nepalska poslovica kaže: „Rođenje kćeri je izgubljena sudbina. Školovati kćer je kao zalijevati susjedov vrt.“
U hinduističkoj kulturi Nepala prevladavaju patrijarhalne vrijednosti. Izvještaji iz 2016. godine govore da južna Azija ima najveću međunarodnu stopu smrtnosti žena, te nasilja u intimnim partnerskim odnosima, te su posljedice iskrivljenog učenja o karmi, naime, da su prethodni loši postupci i bezbožnost doveli do toga da se osoba rodi u ženskom tijelu. Sinovi se cijene, a majke hvale što su ih rodile. Nasuprot tome, majke koje rađaju kćeri bivaju kažnjavane, verbalno i fizički zlostavljane.
Kao što vidimo iz primjera, malo je onih koji mogu razumjeti filozofiju religije, odnosno većina će joj pogrešno pristupiti jer se sve što se proučava promatra kao sveto pismo umjesto da se promišlja i uočava stvarne uzroke. Na primjer, netko kaže da je hinduizam odlična religija, ali kroz moje osobno proučavanje religijske kulture, otkrio sam da je potrebno razlikovati indijsku filozofiju, koja je priča za sebe u odnosu na hinduizam koji podržava kastinski sustav i ima slične probleme kao sve religije, koji su najviše bave seksualnim pitanjima, zbog čega najviše imaju problema s seksulnim devijantnim ponašanjima. S druge strane, mnogi ljudi odlučuju biti religiozni i svu svoju pozornost usmjeravaju na seksualnost koju potiskuju i zbog koje se osjećaju krivima, što dovodi do fizičke bolesti kod nekih ljudi jer dugotrajno negiranje muškog ili ženskog polariteta dovodi do fizičkih problema.
Ista je stvar i sa shvaćanjem sudbine, a sudbina je zapravo ono što čovjek nije osvjestio. Stoga su mnogi skloni prihvatiti činjenicu da je nešto sudbina, a manje brinuti o tome što mogu promijeniti.
Kao što vidimo, u svim navedenim slučajevima radi se o devijaciji ljudske prirode koja boluje od jedne te iste bolesti, a to su površnost i glupost. Kao što sam već mnogo puta napisao, čovjek treba smisao i značaj. Snovi nam govore o tome i upućuju ljude na važnost unutarnje prirode, ali kako to shvatiti? Svatko mora samostalno ispitati što mu odgovara duši, znači svaki odnos s dušom mora dati rezultate. Ako mislite da imate najbolje učenje koje vam je netko dao ono zaiste može biti najbolje, ali ako ne osjećate povezanost i ne daje razultate morati ćete ga odbaciti.
Na primjer, u jyotishu, netko rođen u znaku Škorpiona, koji prirodno vlada spolnim organima i kaže da će se posvetiti asketizmu. Ispod te askeze leži traumatska ranjivost i osoba pokušava postići kontrolu kroz askezu kako bi se zaštitila od daljnjih osjećaja ranjivosti. Dakle, to ne znači da kršćanstvo ili budizam nisu dobri, naprotiv, potrebno je shvatiti da je religija samo izraz nesvjesnog ili u ovom slučaju već spomenuti simbol prevladavanja suprotnosti koje je bio dobar za ono vrijeme, a da je nama sada jako teško pronaći u tom simbolu povezanost. Kršćanstvo se oslanja na ljubav kroz koju čovjek mora razumjeti i prihvatiti Sjenu ili grijeh kroz oprost i davanje, dok budizam nastoji napustiti polarnosti jer svako vezivanje za polaritet donosi patnju. To su kvalitetni ideali, ali koliko danas možemo te ideale primjeniti u svakdonevnom životu.
Današnji bogovi nisu nestali, oni su se, kako s pravom kaže Jung, pretočili u zakonodavstvo i državu koja se tu i tamo nekome nemilosrdno osvećuje, znači u svim državama se događa tzv. šišanje ovaca odnosno vjerovanja da država doprinosi ili da rješava probleme.Znanstvena istraživanja koja je proveo filozof i sociolog Amgaben u demokratskoj Italiji pokazuju koliko policija šteti građanima, a koliko malo koristi imaju od nje. Kao što vidimo, oslobođenje od religioznosti donijelo nam je državne ideologije koje su ubile više ljudi u prošlom stoljeću nego što su to religije učinile tijekom tisuća godina. Sve ovo nam pokazuje da čovjek ima svoje duhovne i materijalne komponente koje se isprepliću jer se tako dolazi do spoznaje unutar samog čovjeka.
Ovaj komplicirani sustav u nama pokazuje da se religija i svijet ne mogu i ne smiju shvaćati jednodimenzionalno; razumijevanje je potrebno kroz učenje o sebi. Nedostaje nam emocionalno obrazovanje utkano u mitove koji nam neprestano govore o dvosmislenosti prirode koju treba pomiriti u nama samima.
Nikola Žuvela
