Danas su znanost i tehnologija smanjile fizičku patnju, ali su u isto vrijeme donijele psihičku jer smo iščupani iz mita. Slavenski narodi također su napustili slavensku mitologiju, zamijenivši je kršćanstvom, koje je kod nekih naroda oživjelo novi duh, a kod drugih nije donijelo nikakve promjene. Nijemci su potajno ostali vjerni Wotanu, naime, nitko nije mogao očekivati takvo obožavanje među Nijemcima u doba nacizma kojeg je Hitler ponovno vratio u život. Također, Amerikanci Bibliju nazivaju najvećom knjigom morala, a imaju više samoubojstava i ubojstava od Japanaca, koji sljede pretežno Shinto religiju ili izvornu animističku religiju. Zen je u Japanu danas gotovo nestao.
Život na Zapadu nam je postalo puno lakši, ali psihološki ljudi nikada nisu bili na nižoj razini postojanja. Materijalističko gledište potpuno briše moral i mit, a rezultat toga je da malo ljudi danas vjeruje u razgovor i riječ.
Kojom unutarnjom instancom se čovjek može obvezati na poštivanje etike ako je vrijednost koju promoviramo hedonizam? Tradicija je barem dopuštala ljudima da održe riječ, a danas si, ako držiš riječ, konzervativac, bez obzira što mislio i što ti dana riječ daje u tvom unutarnjem osobnom prostoru. Znanost ne može jednom riječju ili lijekom ispuniti ljudsku dušu smislom, poput mita koji nas ispunjava jer u ljubavi živimo svoj smisao.
Prema Friedrichu Nietzscheu i Carlu Gustavu Jungu, pad kršćanstva uveo je Zapad u razdoblje bez mitova koje se održalo do danas. Ova dva mislioca kažu da čovjekova propast počinje nedostatkom mita. Napredak znanosti i tehnologije ne navodi nas na to da životu damo smisao. Danas to nazivamo različitim imenima poput krize srednjih godina, menopauze itd.
Mnogi neurotičari danas ne bi imali svoju dijagnozu da su živjeli u razdoblju povezanosti s mitom, tj. “bili bi pošteđeni ove podjele u sebi.”
Mitovi su primitivno-emocionalno-maštovita objašnjenja kako svijet funkcionira Znanost objašnjava svijet brojevima, ali brojevi ne hrane dušu. Mitovi daju čovjeku psihološku sposobnost za funkcioniranje psihe, a to nam najbolje pokazuju djeca koja odrastaju kroz mitove. Mit utjelovljuje mudrost prošlih generacija koja je pohranjena u kolektivnom nesvjesnom, sanjamo ih svaki dan. Oni nam nude rješenja za naše zajedničke egzistencijalne probleme. Jungovska psihoterapija koristi mitove kroz snove i mogu rasvijetliti problem pojedinca.
Kad jedno društvo izgubi mit, ono gubi svoju emocionalnu komponentu; danas se uopće ne obazire na emocije. Ono što su mnogi glazbenici starijih generacija primijetili jest da glazba više ne mijenja svijet, odnosno da mit više ne može promijeniti Zapadnjaka. Nietzsche kaže da su mitovi: “Čuvari pod čijom zaštitom raste mlada duša…”
Religije su najbogatiji izvor simbola, ali, kao što rekosmo, danas nemaju nikakav utjecaj, kako na Istoku tako i na Zapadu.
Simbol daje značenje osobi, zbog čega neke zapadne grupe za liječenje ovisnosti o alkoholu koriste superiornu funkciju, kao što je Jastvo kojem se obvezujemo da ćemo prestati piti za njihovo dobro. Pueblo Indijanci vjeruju da su sinovi Oca Sunca. Jung je promatrao sjevernoameričke Indijance i vidio da im Sunce daje potpuni smisao, što ih duboko ispunjava. Oni nemaju istu potrebu za materijalnim stvarima ili za ispunjavanjem ogromne praznine koju osjećaju zapadnjaci.
Uloga simbola služi u psihičkom razvoju i uspješna je bez obzira što se događa vani, odnosno vanjski događaji tu činjenicu ne mogu promijeniti. Simbol ili arhetip je most u razmjeni između unutarnjeg i vanjskog svijeta. Neki mitovi nas više razvijaju, neki manje, ovisi o situaciji u kojoj se nalazimo i koji su nam psihički bliski.
Nietzscheu se nije sviđao kršćanski mit. Na kršćanstvo je gledao kao na mit koji se odriče života. Slavio je život, odnosno dionizijski mit Grčke koji se pretvara u germanskog boga Wotana ili njegovog Zaratustru. Jung je kršćanstvo promatrao kroz alkemiju i primijetio koliko je ona zaokupilo zapadnu svijest sve do kraja 20. stoljeća. S druge strane, zapadnjaku koji je bio barbar više su odgovarali poganski bogovi jer od njega nisu zahtijevali tako visoku predodžbu o bogočovjeku.
Kršćanstvo se na Zapadu poistovjećivalo s dobrom i isključivalo drugi princip zla, koji se transformirao u znanost i destruktivne ideologije 20. stoljeća. Zapad nije mogao prihvatiti cjelovito kršćanstvo i asimilaciju suprotnosti, a to znači da bez obzira o kojoj vjeri je riječ, ona ima zadatak spojiti suprotnosti u nama samima.
Nietzsche i Jung vjerovali su da se kršćanski mit više nikada ne može vratiti na Zapad. Kroz povijest su umirali grčki i rimski bogovi, kao i zoroastrizam, ali i budizam koji je gotovo nestao. Ima ga nešto malo u Indiji, Tibetu, Indoneziji, Kini, i Južnoj Koreji i Japanu na “kapaljku” nalazimo ga gotovo u tragovima, nešto slično kršćanstvu u sjevernoj Europi.
Jung kaže: … u kakvom mitu živi čovjek danas? U kršćanskom mitu odgovor bi mogao biti: “Živiš li u njemu?” Pitao sam se. Da budem iskren, odgovor je bio ne. Što se mene tiče, to nije ono od čega živim. – Dakle, više nemamo nikakvih mitova? “Ne, očito više nemamo nikakav mit.” Ali što je onda vaš mit – mit po kojem živite?” U ovom trenutku dijalog sa samim sobom postao mi je neugodan i prestao sam razmišljati. Došao sam u slijepu ulicu. ”
Gubitkom mita ostaje čovjekova čežnja za smislom koju ljudi danas pronalaze u političkim ideologijama koje im umjesto Minotaura sada nude strah od velike kuge, rata ili pandemije. Država tako sebi stvara nove mitove, simbole, praznike i zastave daje neki osjećaj sudjelovanja u općem dobru, a to je učenje preuzeto iz kršćanstva. Obožavanje države, također, je idolopoklonstvo.
Jung i Nietzsche tvrdili su da su kolektivističke političke ideologije neadekvatne i destruktivne alternative našem nedostatku mita, što nas dovodi do nihilizma, u prenesenom smislu, tj., ljudi koji žive izgubljen život. Nietzsche je uvidio da nam je preživio samo mit o heroju, jedini aktivan u našem dobu jer se heroj pokušava snaći u kaosu suvremenog svijeta.
“Samo onaj tko je riskirao borbu sa zmajem.. osvaja blago do kojeg je teško doći. On jedini ima iskreni zahtjev za samospoznaju jer se suočio s mračnim tlom svog Jastva i time stekao samoga sebe. ” Carl Gustav Jung
Pronaći svoj mit oslanjajući se na heroja zapravo je putovanje u nesvjesno na jedan novi način. Svatko od nas mora pronaći svoj mit koji nas pokreće, neki ga doista mogu naći u grčkim mitovima, neki čak i u slavenskim mitovima, a neki u velikim religijama. Mit je ono što vas obuzima i kroz njega se razvijamo, ako ga nemamo, onda vanjski događaji preuzimaju nas i postajemo pijuni države. Mnogi su vidjeli psihoterapiju kao novi pokret ili religiju koja sada utjelovljuje heroja, gdje klijent raste kroz mit o heroju suočavajući se s nesvjesnim.
Ako se želite izvući iz ovog kaosa, potražite mit koji odgovara zovu vašeg bića.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
