Animus, odnosno podsvjesni muškarac u kojeg se žena zaljubljuje, u svom izvornom ili primitivnom obliku prikazan je kao strašni autoritet, tiranin i lovac-ubojica u bajci, poput lika iz Snjeguljice. To je uglavnom tema u snovima, ali u stvarnom životu, u mladosti, žena ne dovodi u pitanje tu figuru, već joj slijepo vjeruje, što znači da se zaljubljuje u tu sliku.
Žena pak ima zadatak služiti životu i pozivati muškarca u život. Anima se u pričama pojavljuje kao život, a vrlo rijetko kao mlada, otrovna ili opasna žena. Za muškarca je ona arhetip života. Zato muškarac voli i očekuje radost od žene i želi je usrećiti.
U svom primitivnom i negativnom obliku, Animus je suprotan, i obično je kod većine žena nesvjestan, što znači da takav izraz ima u snovima, sve dok ne postane svjestan. Odvlači ženu od života, ubija život u njoj. Povezuje se sa zemljom duhova ili Hadom (bog podzemlja) u koju su vjerovali Grci. Kad se žena osjeća depresivno, njome vlada Animus koji je udaljuje od života. U ženi stvara osjećaj iscrpljenosti i nemogućnosti nastavka života, žudnju za bilo kakvim zagrljajem. Ako žena prevlada ovu fazu, često razvija samostalnost i sposobnost razvijanja zrele želje.
Animus donosi poremećaj i tjera ženu da prekine veze s vanjskim svijetom. Često se pojavljuje u obliku nevidljivog oca i unutarnjeg kritičara koji ženi govori da ono što sada ima nije dovoljno i da bi trebala pronaći boljeg partnera. To je znak posjedovanja Animusa. Ova slika Animusa je nerazvijena slika u ženi koja tek kroz razne životne padove osvještava i uočava pozitivnu stranu, budeći volju koju tada koristi za slobodno odlučivanje i razlučivanje, najviši aspekt Animusa i njegovu pozitivnu stranu.
Nesvjesni Animus se očituje na način da žena prima mnogo udvarača, a svakog muškarca odbija ili napušta. Kod muškaraca je sasvim suprotno, njima vlada nesvjesna Anima ili majka. Žena se u prisustvu takvih muškaraca osjeća neprivlačno i neženstveno.
Animus djeluje kao kompleks oca gdje žena, kako bi se oslobodila tih muškaraca, bira buntovnike, odnosno arhetip slobodnog duha koji joj pomaže da se suoči sa svojim ocem. Muškarac koji je s tom ženom nije svjestan te dinamike i on je ženi samo alat, a ne pravi muškarac.
Često se u snovima i bajkama Animus pojavljuje u liku oca ili starca koji se pretvara u mladića. To je ono što žena treba shvatiti i razbiti sliku svog oca i nasuprot sebe vidjeti pravog partnera. Kada žena osjeća agresiju, to znači da je zaposjednuta Animusom, ili kada je muževna ili rastresena ili nije potpuno prisutna, tada je u polusnu i na čarobnom putovanju sa svojim ljubavnikom, Animusom. S druge strane, neke žene osjećaju agresiju Animusa, ali je ne žele napustiti. Budući da znaju da ga ne mogu pobijediti, drže ga podalje od ljudi i tako ostaju kruti, konvencionalno korektni, zatvoreni u sebe. držeći sve ljude na distanci u svojoj okolini. Također, to je nesvjesni Animus.
Drugi aspekt opsjednutosti Animusom je kada žena sanjari i mašta o imaginarnom partneru ili smišlja zavjere i spletke. Takve žene često viđamo kako opsesivno gledaju TV sapunice ili se upliću u tuđe veze.
Animus se može pojaviti kao siromašan lik, poput sluge ili prosjaka u bajkama. On tjera ženu da vjeruje da ona sama nema ništa, pa može provesti život s takvom osobom i ograničiti njene vlastite kvalitete. Ona zapravo ima predrasude o nesvjesnom ili unutarnjem životu, a to rezultira beskrajnom kritikom ili samokritikom.
Također, Animus može uvjeriti ženu da živi daleko iznad svojih pravih potencijala jer nije postigla velike ideale. Na primjer, žena se udaje za siromašnog čovjeka, kažnjavajući samu sebe što se ne može udati za bogataša, ali nastavlja sanjati o velikom bogatstvu i slavi. Opsjednutost Animusom ženu često tjera na goleme ambicije, dok Animus zauzima suprotan stav i zahtijeva ženske aktivnosti. Ukratko, ženina opsjednutost Animusom otuđuje ju od muškarca, a napor da se postigne dobar emocionalni odnos postaje sve bolniji. Da bi žena probudila Animus, mora napustiti svoju tvrdoglavost i pokušati nadoknaditi izgubljeno u prošlosti. To je ostatak djetinjastog razmišljanja za koje misli da joj se drugi moraju diviti. Takav stav predstavlja njenu nesposobnost da cijeni svoju pravu vrijednost. Kroz asimilaciju Animusa, žena doseže vlastitu dubinu i ženstvenost.
Žena kroz svoj razvoj može otkriti dublji aspekt svoje prirode, koji je dovodi do toga da sebe vrednuje na način da više ne može izabrati inferiornog i infantilnog muškarca, tj. dječaka.
Nikola Žuvela
