Čovjek cijeli život želi liječiti svoju dušu. Prije je to tražio tražeći pomirenje s bogovima, a danas se želi pomiriti sa svijetom. No, u tome ne može uspjeti jer negira postojanje dubljih slojeva psihe. Religije su zapravo samo ispovijesti onih ljudi koji su spoznali bit života. S psihološkog aspekta, religija i mitovi govore na iracionalan način, a zbog suvremenog načina života te sadržaje niti ne vidimo, a kamoli ih razumijemo. Nismo svjesni da te iracionalne sile upravljaju trenutačnim kaosom i da mi držimo ključeve tako da kada se okrenemo sebi, počnemo prihvaćati unutarnje istine poput meditacije u kojoj pomirujemo sve što je u nama razdvojeno.
Često ne želimo vidjeti da mnogi visokoobrazovani ljudi, kao i ateisti, pate od nesvjesnih smetnji i ne mogu si pomoći ni voljom ni razumom, o čemu svjedoče brojni psihoterapijski slučajevi, i pokušavaju riješiti život i problema s razumnim metodama koje su potpuno nefunkcionalne, deformirane i tjeraju ljude u ovisnost o raznim farmakološki neučinkovitim lijekovima. U čovjeku uvijek postoji nešto jače od njega, nešto što ga privlači i što mora osvijestiti jer je zarobljeno u materiji, uspavano Jastvo. Ako ga ne osvještavamo vraćamo se u Personu ili masku koja s vremenom blijedi. Zato svijet oko nas postaje sve manje human i lišen ljudskosti. Danas više nego ikada ljudi vape za ljudskošću, što je nemoguće promijeniti jer se čovjek hrani onome što hrani narcisoidnost ili masku, a u tome nije uspio ni Edip. Budući da većina ljudi pati od ove bolesti, to se smatra normalnim, prihvaćeno je da se neosviješteno povlači u Sjenu i prepuštanju bolesti kao normalnim načinom života.
Religijski simboli dolaze iz najdubljih slojeva naše psihe i često kod onih koji su htjeli ukloniti te obrasce i ne priznati dublji sloj psihe, nisu htjeli vidjeti da našim životima upravlja viši smisao, podlegnu nekoj vrsti opsesiji. U starosti psihološki Persona se otapa i Sjena izlazi te se pretvara u demenciju gdje gledamo naše voljene da gube svoju osobnost i ono što je bilo potisnuto izlazi kao drugi dio osobnosti koji ne prihvaćamo i tako ih otpratimo u staračke domove kako bi Edip dalje mogao uživati, sakrio je svoje bolesti u institucije. To je tako lijepo vidljivo, ali maska ili Person to ne može da vidi, svoju predatorsku narav.
Simboli su tisućljećima rasli kroz ljudsku psihu i ponuđeni su nam kao alati za razvoj naše svijesti jer, znanstveno govoreći, ako smo tužni, naša svijest vibrira na vrlo niskim frekvencijama. Ako smo u tuzi, strahu i ljutnji, svijest je na vrlo niskim frekvencijama, mjereno aktivnošću moždanih valova i magnetskom rezonancijom.
Svi pojedinačni simboli potječu iz jednog središta koje možemo nazvati bilo kojim imenom. Život nakon života je iskustvena činjenica koja vibrira na višim frekvencijama, a znanstvenici ovu stvarnost nazivaju vakuumom i potpuno im izmiče razumijevanju, a neki su tu stvarnost iskusili ili u kliničkoj smrti, vizijama ili dubokim meditacijama.
Stoga okrenutost sebi nije samo izbor, već poziv, ali i opasnost koja, ako je ne prihvatimo, nosi svoje posljedice. Odbacivanje unutarnje stvarnosti donosi grupe ljude tvrdog srca i tako život postaje dehumaniziran, to je stvarnost koju danas živimo. Što više gledate svojim unutarnjim očima, to više osjećate svoj samorazvoj i shvaćate koliko je ovaj proces slojevit, ali ispunjavajući. Mogućnost da se okrenemo cjelovitosti kako bi nas ovaj put preuzeo prilika je za unutarnju alkemiju koja životu daje sol.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga (cijena knjige je 15eura): nikola@vedski-jyotish.net
