M. Night Shyamalan nas u filmu “Nesalomljivi”, kao i u filmu “Šesto čulo”, ostavlja nas u čudnom raspoloženju jer u zadnjim minutama filma cijelu priču okreće naglavačke i objašnjava smisao zla. Film započinje jednodimenzionalnom pričom o heroju koji se bori protiv zla dok nas na kraju ne upozna s tvorcem zla i zašto ga zločinac čini. Jasno je da ovaj film nema vrijednost za većinu kritičara jer mnogi filmovi govore o socijalnoj drami, ali malo filmova se bavi antijunakom i smislom njegovog postojanja. Žrtva je duboko ukorijenjena u kulturi i uvijek će imati veću vrijednost u umjetničkom smislu, međutim, Shyamalan pokušava postaviti pitanje kako funkcionira društvo, razbiti rutinske odgovore i način života postavljajući pitanje iz filozofsko-psihološke perspektive .
Bit našeg života je vidjeti stvari onakvima kakve jesu i time se bavi filozofija i psihoterapija. Ako na stvarnost ne gledamo na taj način, onda patnju vidimo iskrivljeno, ne vidimo da nas ona produbljuje i oplemenjuje u shvaćanju suprotnosti s kojima se bavi Shyamalan. Živimo u kulturi koja stvari gleda jednodimenzionalno, a kako ona izgleda odlično je Shyamalan obradio u filmu Zaselak.
Prometej, koji krade vatru ili intelekt od bogova, plaća znanje razapinjanjem na stijeni ili patnjom, kao i yogi koji se žrtvuje u vatri meditacije zarad više istine. Svrhovita patnja radi istine prava je poruka koju kao društvo moramo naučiti, a to je ono s čime nas Shyamalan želi upoznati.
Ovaj film pokazuje drugačiji pristup jer je negativni lik čovjek koji ima tako ozbiljnu dijagnozu i pokazuje u kojem ga je smjeru njegova patnja odvela. Ovaj film govori o tome kako trgovac stripovima Elijah Price (Samuel Jackson), rođen s rijetkim genetskim oboljenjem koje čini njegove kosti krhkima, pomaže propalom zaštitaru Davidu Dunnu (Bruce Willis) da shvati da je pravi stripovski tip superheroj. Elijah je tražio Davida jer je on jedini preživio nalet vlaka. Elijah smatra da, kao što s jedne strane, postoje krhki ljudi, s druge, moraju postojati i nesalomljivi. Na kraju filma, novopečeni superheroj otkriva da je Elijah zapravo bio taj koji je izazvao željezničku nesreću, kao i druge dvije velike katastrofe koje su ubile stotine nevinih ljudi i nisu ostavile preživjele, a sve kako bi pronašao “Nesalomivog ”
Kritičari se pitaju je li film trebao završiti s Elijahom otkrivenjem kao superzlikovac, ali kraj ili superheroj je sredstvo filma. Civilizirani svijet stalno se suočava s nasumičnim masovnim nasiljem. Što tjera neke ljude da postanu masovne ubojice? Zašto postoje ljudi čiji je hobi mučenje? Zvali su me Mr. Glass.
Shyamalan želi reći da postoji jednostavan razlog zašto ljudi nasumično ubijaju druge. To čine jer su u djetinjstvu bili žrtve zadirkivanja i odbacivanaj razvijajući antisocijalni element u kojem ih bol tjera na ubijanje. Iako ubojice kažu da je to razlog ubijanja, stručnjaci teško prihvaćaju tako jednostavno rješenje. Bol ismijavanja i odbacivanja od strane vršnjaka u djetinjstvu je toliko jaka da lako može uništiti život osobe, ali i drugih. Svi oni sanjaju o strašnoj osveti društvu koje im je nanijelo nepodnošljivu bol. Kad su se dogodile serije školskog nasilja ili onog u Norveškoj, približava nam se poruka Shyamalana ili smisla ovog filma. S druge strane, budući da je redatelj Indijac, on nam prenosi poruku indijske filozofije koja kaže da su dobro i zlo neraskidivo povezani i međusobno surađuju. Što bi bio junak bez ove nesreće? Kako bi ljudi mogli otkriti svoj potencijal bez tragedije? Shyamalan postavlja niz pitanja o prirodi nasilja. Stripovi su moderni mitovi našeg vremena, oni dopuštaju čitatelju da iskusi ovo zadirkivanje i odbacivanje društva i kulture. Stripovi govore da su dobro i zlo, heroj i negativac, međusobno ovisni; da je tragedija nužna za rast. Može li postojati heroj ako nema zlikovaca? Možemo li uopće postojati i razvijati se bez ovog segmenta prirode? Šteta je što vrlo malo filmova elaborira tu vezu, a Shyamalanu je to lakše jer dolazi iz kulture u kojoj filozofija govori kako ta dva aspekta prirode žive zajedno. U našoj kulturi o tome su govorili Heraklit, Goethe, Nietzsche, Schopenhauer, alkemičari i jungovska psihoterapija. Važnost Shyamalanova pitanja za američku kulturu je velika jer su upravo ranjena djeca počinila mnoge zločine, pokazujući proročansku priču ili upozorenje s početka ovog stoljeća, upozoravajući nas da su masovno obrazovanje slijepi i okrutni, ne mare za pojedinca ako ne slijedi potrošnju. To je društvo koje se osvečuje prema drugačijima ne daju im prostora i odrežu ih na samom početku kako nikada ne bi bili vidljivi. Pink Floyd – i u pjesmi The Wall davno prije govore o posljedicama u obrazovanja, a ponovnome djeca su od sada zaključana u razredima. Ljudi prihvaćaju takvu retoriku, ali ne propituju obrazovanje.
Junak kojeg dijete mora pronaći da bi se izvuklo iz povrijeđenosti zapravo je najvažniji arhetip koji je potreban modernoj kulturi kako bi dijete odraslo i uvidjelo važnost spajanja dviju suprotnosti. Asocijalna djeca osuđena su na mrak i odbacivanje tijekom života ako ne pronađu vlastitog heroja. No, mnogi kritičari tu dimenziju filma ne vide kao problem, pa ćemo se i dalje suočavati s raznim anomalijama u odgoju djece.
Nikola Žuvela
