Uloga simbola je da čovjeku daju smisao. Primjerice, Pueblo Indijanci vjeruju da su sinovi oca Sunca, a to im vjerovanje daje perspektivu koja je dalekosežnija od njihovog ograničenog postojanja. Pruža im mnogo prostora za razvoj osobnosti i omogućuje im puni život. Njihov položaj je puno bolji od položaja čovjeka u našoj civilizaciji, koji zna da jest i ostat će nevažna jedinka bez ikakvog smisla u svom životu. Također, u amazonskim prašumama možete primijetiti da ti ljudi ne pate od depresije, tjeskobe, modernih bolesti, te posjeduju osjećaj spontanosti o kojem Zapadnjak može samo sanjati. Zapadnjak ima samo jedan uvjet koji mu postavlja društvo i koji ga definira kao ‘sretnog’ čovjeka, ako se ne obogati ili dosegne srednju klasu, može se smatrati neuspješnim, bolje rečeno, nesretnim. Možemo mi ovu izjavu relativizirati koliko hoćemo, ali tako stvari funkcioniraju na Zapadu. Možete reći ljudima da ste sretni bez novca, da imate blaženstvo, ali ljudima to neće biti važno, što je super jer tada možete razumjeti zašto je Zapadnjak nesretan i zašto ne može se povezati sam sa sobom. Ako kažete da ste sretni, neće raditi intervju s vama, ljudi oko vas neće vas previše doživljavati, ali ako znaju da ste uspješni i razgovarate s tom osobom, čak i ton vašeg promjene glasa u razgovoru, što govori o tome čemu se Zapad divi. Ukratko, Zapad sreću smatra uspjehom, što pokazuje potpuno nepoznavanje sfere njemu stranih osjećaja, pa zato i ima toliko problema u odnosima.
Osjećaj dubljeg smisla postojanja uzdiže čovjeka iznad trenda konzumerističke globalizacije. Primjerice, da je sv. Pavao nije posvetio svoj život Bogu, bio bi uvjeren da je samo lutajući tkalac tepiha i ne bi bio čovjek kakav je bio. Njegov život je dobio smisao tek kada je postao Božiji poslanik. Moglo bi mu se pripisati zaokupljenost vlastitom veličinom, ali to mišljenje blijedi jer su ta imena preživjela kritiku povijesti. Jung smatra da ga je «mit koji ga je zavladao učinio nečim većim od običnog čovjeka». S druge strane, takav mit je sastavljen od simbola koje nije izmislila svijest.
Također, ako se malo bolje udubimo u mitologiju, onda možemo uočiti da Isus nije prvi progovorio o bogočovjeku. Pojam Božjeg čovjeka postojao je mnogo stoljeća prije njegova rođenja. Obuzela ga je ta misao, koja, kako nam kazuje sv. Marko, izrastao iz uskogrudnog života nazaretskog tesara. Jungu su mitologija i religija važne jer su sastavni dio snova. Sadržaj sna je simboličan po svojoj strukturi i stoga ima više od jednog značenja. Simboli skreću pozornost na putove koji su drugačiji od onoga što svjesno percipiramo, pa se stoga ti putovi odnose na nešto što je nesvjesno, ili barem ne potpuno svjesno.
Simboli mogu izazvati duboku emocionalnu reakciju kod nekih pojedinaca. Suvremeni čovjek ne shvaća kako ga je osiromašio racionalizam, tj. uništio je mogućnost promatranja unutrašnjosti i prepustio je na milost i nemilost ideologijama. Oslobodio se predrasuda mitologije i religije, ali je u toj odvojenosti od sebe u opasnoj mjeri izgubio svoje unutarnje vrijednosti. Njegova moralna i duhovna tradicija se raspala i on se sada nalazi u zbunjenosti.
Antropolozi su često opisivali što se događa s primitivnim društvom kada su njegove duhovne vrijednosti izložene djelovanju moderne civilizacije. Njegovi članovi gube smisao, njihova društvena organizacija se raspada, a oni sami moralno propadaju.
U istom je stanju i čovjek Zapada. Jung vidi problem u duhovnim vođama kojima je više stalo do institucije nego do razumijevanja misterija predstavljenog simbolima. Vjera ne isključuje misao, ali je očito da se mnogi vjernici boje znanosti, posebno psihologije, ili istraživanja drugih religija, poput islama, budizma ili judaizma. Nije li i to što smo svim stvarima oduzeli tajanstvenost i uzvišenost, odnosno što više ništa nije sveto?
U ljudskom duhu rađaju se instinktivni, odnosno iskonski pojmovi i simboli koje je prethodni čovjek mogao unijeti u svjesni um. Današnji čovjek to ne može, jer je njegova svijest bila lišena vizija i simbola. Ako čovjek ne počne prepoznavati te simbole, završit ćemo kao i sva primitivna društva, a to je potpuni gubitak vrijednosti što se već dogodilo grčkoj, rimskoj, a sada i zapadnoj civilizaciji. Ne postoji način da shvatimo kako unutrašnjost upravlja vanjskim događajima.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut