Kroz teoriju i praksu pokušat ćemo približiti što je Animus i kako ga barem djelomično osvijestiti. Evo sna u kojem žena prepoznaje pozitivnog Animusa (nesvjesna slika muškarca u ženi koju prvo stvara otac) koji se upravo odvojio od oca ili kompleksa oca.
Žena je sanjala san u kojem je, dok je bila vani s mužem, sluškinja pustila u sobu 14-godišnjeg dječaka koji je prekapao po njenim stvarima i ladicama u kojima su bile i vrećice s parfemima.
Ovoj se osobi događa oslobađanje od idealiziranog oca. Dječak je novi osobni Animus (podsvjesni muškarac u ženi) u nastajanju koji će biti na usluzi ženi. Torbice s parfemima ukazuju na vrijednost osjećaja, što je ono što sanjar treba uravnotežiti u vezi. Dječak vrlo pažljivo pomiče ladice u kojima je ova žena držala intimne sadržaje. Animus se pojavljuje kroz mnoge arhetipove, ali jedan od njih je istraživač, odnosno ova žena se može prepustiti Animusu koji istražuje tajnu njezine psihe, odnosno u ovom slučaju njezinih osjećaja. Animus je simbol razuma, stoga, san je upućuje da slobodno, mislima i analizom istražuje svoje osjećaje koje je prethodno projicirala na jake muškarce koji su joj zapravo bili otac.
Ranije je taj Animus bio negativan u snovima, ali ovdje se pojavljuje kao pozitivna figura, što znači da je osoba napravila promjenu. Obično se ženama u snovima Animus pojavljuje kao unutarnji kritičar, sudac, sadist, ubojica, zla osoba, autoritet koji ženi stalno govori da je ružna, bezvrijedna, glupa i neljubazna. Sjetimo se mladih žena koje idu na plastičnu operaciju, točnije malo tko dovodi u pitanje tog demona Animusa koji je nesvjestan u ženi i govori joj da nije lijepa. Većina žena ne uspijeva prevladati tu funkciju, ali Animus vlada negativnim sudovima. Ako žena ne istražuje. njezine emocije ili Eros kojeg otkriva Psiha u mitu na način da upali sviječu videći da Eros nije bog. To je put kojim žena treba ići. Animus je i dalje ovdje manipulator, ali sada ženi govori: okreni se duhovnom. Animus vuče ženu natrag u neravnotežu, prema lakoj literaturi ili literaturi za samopomoć, gdje ona opet ne može realno razmišljati o svojim emocijama, već samo tumači emocije općenito. Kada ovakva literatura (self-help) kaže da treba misliti pozitivno, žena potiskuje svoje emocije i doživljaje, odnosno sve druge emocije postaju nevažne. Naime, kada si pozitivan drugi bolje reagiraju na tebe, dakle, budi netko drugi, tvoje emocije su bezvrijedne u prenesenom smislu Animus govori ženi. Dakle, Animus opet vodi u smjeru gdje: nisam bitna, nego je bitan društveni stav i prihvaćanje. Kao što smo rekli, na početku razvoja, Animus je unutarnji kritički glas koji je čula svaka žena. Taj unutarnji tiranin potpuno vlada ženom iznutra, kritizira, nervira i umanjuje njenu moć, ona se drži pravila, a pravila manipuliraju njome. Zato žene neće izabrati za partnera onoga koji će je dugo voljeti, već negativnog Animusa, ako ga nije osvijestila. Žena koja ga je osvijestila više ne pripada društvu, nećete je naći na javnim mjestima ili društvenim događanjima jer vas spoznaja individualizira, a Animus vas tjera da razvijate svoju osobnost.
Ovaj unutarnji sudac uvjerava ženu da će, ako mu se suprotstavi, izdati autoritet muškarca i da će je on ostaviti. Žena tako ostaje djevojka, što se događa i na poslu gdje se pokorava šefu i žena se kao djelatnik u potpunosti posvećuje poslu kako bi bila uzorna i dobra.
Pozitivan lik je arhetip mudraca, poput Mojsija ili Gandalfa, ako taj arhetip ne vodi ženu prema pristaništu duhovne osobe, ili ona sama postaje duhovno opsjednuta, gdje isključuje ostatak stvarnosti. Kada se žena potpuno poistovjeti s Animusom, javlja se gnjev arhetipa Velike Majke, koji postaje negativan i često se pojavljuje u ženskim snovima kao vještica, prodorna, zla žena. Negativna velika majka, također, se može očitovati fizičkim simptomima kao što su neredovite menstruacije, amenoreja i problemi s plodnošću, bulimija ili anoreksija.
Zbog nedostatka snažne ženstvenosti, koja je potpuno potisnuta iz naše civilizacije, tijelo i um žene napada negativni Animus, a žena se odvaja od ženskog. Neke žene napada tako snažno da ih dovodi na rub smrti, iako liječnici u bolnicama ne razumiju tu pozadinu, ne traži se uzrok u sebi (primjere navode Marie Luis von Franz i Jung), već u bolesti.
Previše poistovjećivanja žene s Animusom može oštetiti brak ili blizak odnos odsijecanjem funkcije osjećaja. Kad se parovi svađaju, njihova Anima i Animus zapravo se svađaju, hrane se zalihom potisnutih osjećaja ljutnje, ljutnje, zavisti, moći, hladnoće i straha. Te su emocije nastale snažnim potiskivanjem tijekom života kroz roditeljski kompleks partnera.
Žena se, stoga, treba suočiti s unutarnjom slikom svog oca ako želi stvoriti partnerski odnos i ako ne želi živjeti u pojednostavljenoj stvarnosti. Ako žena promatra svog oca kroz njegovu svijetlu i tamnu stranu osobnosti, to je može izvući iz zamke projekcija koje se događaju kada upoznaja muškarca.
Koja je tamna strana oca?
Tamna strana oca je ljutnja, nedostatak kontrole i nedovršenost, a pozitivna strana je odluka, velikodušnost i kreativnost, koje samo žena s ove mračne strane treba pretočiti u ove tri osobine.
Što ženu odbija od prave veze?
Sve dok je žena uhvaćena u odbacivanju roda ili prepuštanju idealiziranim projekcijama, odricat će se element vlastite psihe. Bit će orijentirana samopomoći, jednostavnim rješenjima, idealiziranju nekog lijepog trenutka s partnerom, umjesto gledanju cjelovite slike u kojoj ostvaruje dugu zrelu vezu koja ju suočava s odgovornošću davanja i primanja, te razotkrivanja mraka. strane sebe i svog partnera. To znači povlačenje projekcija vraćanjem dijelova žene koje je projicirala na svog partnera. Na primjer, projekcija: moj partner će me spasiti ili usrećiti.
Jedna je žena imala san u kojem je njezin partner u jednoj ruci imao aktovku, a u drugoj lutku. Ovdje vidimo arhetip Animusa koji je stereotipan i doživljava ženu kao lutku bez srca. Integracijom Animusa i prihvaćanjem svoje ženstvenosti, njezini su se snovi kasnije promijenili. Ova je lutka postala žena od krvi i mesa, pozitivna figura iz sjene. Taj je aspekt promijenio i njezino ponašanje u vezama, a sada je analizirala svoje emocije i tako poboljšala svoju vezu koja je prije bila u velikoj krizi.
Da bi se suprotstavila Animusu, žena mora ojačati žensko u sebi. To ne znači samo vraćanje vrijednosti ženama. Ovdje se žena može suprotstaviti patrijarhatu i tako ponovno upasti u zamku odbacivanja ženskog. Ona se mora osloboditi okova submisivne ženstvenosti koju je za svoje potrebe razvio patrijarhat, gdje je žena objekt, te prihvatiti svoju majku i kolektivni arhetip ženstvenosti. Liječenje je razvoj jake ženske osobnosti, koja ženu može pomiriti s njegovateljskim, receptivnim, ali i s biološkim identitetom.
Rituali koji su dobri za uzemljenje ženske energije uz ovo što sam rekao su crtanje, kiparstvo, modeliranje gline, ples, sviranje instrumenta, ali najviše psihoterapija itd. Rituali daju spremnike koji omogućuju žensku energiju, koja se onda može bolje prepoznati u sebi. Ženski spremnici tada ženama olakšavaju prepoznavanje te energije. Rituali su posebno korisni ženama koje pate od poremećaja hranjenja. To znači da ove aspekte osobnosti treba staviti u prvi plan kako Animus, odnosno ideal, postignuće ili vanjski cilj ne bi umanjio utjecaj jačanja ženske osobnosti. Zauzetost i trčanje okolo tijekom dana pokazuju opsjednutost Animusom u žene. Humor može biti vrlo ljekovit u kojem se možemo smijati svojim postupcima. Na početku takvih radnji može se osjetiti prisila, ali zato je potrebna svjesnost u obavljanju takvih zadataka. Slatkoća života stvara umjetnost i stvara osobnost koja onda daje sposobnost ljubavi biti sličan. Raznolikost nas nadopunjuje, a jednakost nas vodi do jedinstva uma.
Nikola Žuvela
