Film Full Metal Jacket djelo je jednog od najboljih redatelja Stanleyja Kubricka koji je kroz svoje filmove progovorio o tamnoj strani moderne civilizacije. No, malo je onih koji uopće razumiju njegov rad. Ali tako je to s genijalnim djelima i ljudima, oni prolaze nezapaženo jer govore o slojevitoj stvarnosti, a to je ljudima preteško, oni vole jednostavna rješenja. Trebaju dobre i loše dečke, a ono što se krije iza polariteta je nepisana tajna koja se se prešučuje. Ovaj film govori o toj tajni.
Na primjer, u filmu Roberta Altmana MASH imamo pobunu likova koji se rugaju autoritetu, ali rade svoj posao na uzoran način i stoga ne predstavljaju nikakvu prijetnju nesmetanom radu vojnog stroja ili nepogrešivom ocu za kojeg se bore. Full Metal Jacket govori o vjeri vojnika da iza časnika kao savršenog vojnog stroja stoji osoba. Vojnik zapravo traži zamjenskog oca, odnosno to je njegova čežnja za očinskim prihvaćanjem (potisnuto poštovanje autoriteta, koje zapravo slijedi velika većina i zato imamo današnje divljenje ljudi prema Putinu, Trumpu, Erdoganu, Orbanu, ili s druge strane Macronu. Vjera je vojnika, a zatim i naroda, da će im časnik ili veliki vođa pružiti “drugu priliku” za kojom većina čezne.
Na taj se način vojnik, a potom i narod, odriču individualnosti i mašte iz koje dijete stvara svijet. Ljudi odbijaju stvarati. S druge strane, gledateljima oba filma omogućeno je oživljavanje arhetipa buntovnika u kojem oni ne moraju donositi odluku, već umjesto njih donosi ju glavni lik. Tako se gledatelji odupiru ideologiji, barem na filmu, ali lažno kao i sami junaci. Junaci i buntovnici su nosioci ideologije ili raja koji ne postoji.
Glavni lik ovog filma odupire se vojnom stroju ili ocu kroz arhetip buntovnika. Kada moral u društvu nestane, objekt obožavanja fetiša postaje falus u obliku automatske puške kojeg se u ratu obožava u filmu, poput današnjih republikanaca koji, potaknuti velikim vođom Trumpom, mogu ponovno obožavati ovaj fetiš kojom prijete drugima , ako ih ne slijedi veliki vođa. Desničari govore sve ćemo vas pobiti svojim falusom U prvom dijelu filma vojnici pozdravljaju puške poput molitve i spavaju s puškama. U drugom dijelu filma puška kroz rat služi kao NAKNADA za PSIHIČKU PRAZNINU samih aktera, ali i cijelog čovječanstva. Rat je odgovor na globalnu psihičku prazinu. Kako je rekao filozof Žižek, ljudi radije biraju rat nego istinu.
Obuka u filmu Full Metal Jacket svodi se na to da su civili ili ljudska bića zapravo mikrobi, beznačajni, nemaju nikakvo značenje, ali će nakon obuke dobiti značenje kao strojevi koji služe velikoj svrsi u postizanju velikog cilja koji treba donijeti konačno ispunjenje. To je kopiranje spolnog čina u kojem je muškarac osvajač koji osvajanjem ili erekcijom dolazi do ispunjenja. Kad postigne uspjeh, ima pravo na nagradu, za nagradu dobiva “predmet” ili ženu. Zato se žena u patrijarhalnim društvima prikazuje kao nevažna, ona još nije osoba, ona je objekt.
Ovaj problem najbolje problematizira film Bomba u kojem republikanci koji vode Fox na najbolji način pokazuju što je žena ili u satiričnom filmu Borat gdje je prikazan stvarni događaj u kojem Trumpova odvjetnica i bivša gradonačelnica New Yorka pristaju na spolni čin s maloljetnicom.
Zapravo, današnji ljudi su kastrirani, kao u filmu, osjećaju psihičku prazninu i sada im treba tata koji će im dati smisao u novom ratu kako bi postali značajni. Bolje je biti ubojica nego biti ništa poput onoga kako se ljudi sada osjećaju. Ono što je potisnuto ili ono što je neproživljeno postaje ubijanje u vojsci kao ispunjenje želje koju je otac zacrtao svojoj djeci koja nisu željela sama vidjeti što se krije iza neproživljenog života. Ljudi ili neosviještena djeca kroz pušku nadoknađuju ono što im nedostaje i ona postaje predmet kojim će ostvariti svoju želju. Kad ljudi ne ratuju, onda slušaju drugu, jednako važnu naredbu, gdje otac ili kapitalizam poručuje svojoj djeci: uživajte, ali to je naredba koju ljudi izvršavaju i kojoj se klanjaju jer slijede osjećaj Velikog i naklonost Velikog je važniji od ciljeva svakog pojedinca koji potiskuje sve što jest kako bi opsesivno obožavao Velikog vođu. Ubiti je lakše nego nego se okrenuti vrijednosti sebe, osjećaju koji nas udalja od društvenog.
Opasnost kada se čovjek potpuno prikloni Superegu ili Velikom završava samoubojstvom Pylea u prvom dijelu filma, baš kao i današnji ljudi koji se priklanjaju državnom sustavu koji, iako ih vodi u propast i dalje slijede naredbe Velikog vođe jer se na taj način lišavaju svojih obaveza baveći svoji željama (“use nase podase”). Zastrašujuće je prihvaćanje sebe kao pojedinca koji mora samostalno donositi odluke, one s eboji volje za moć koju prepušta Velikom, a kako kaže Nietzsche, država je najveća od svih zvijeri. Prepustiti se zvijeri vijdeli smo kroz zadnjih nekoliko godina od pandemije koja je uništila mnogima poduzeća koje su gradili desetljećima ili pak inflacija koja nastaje državnim zaduženjima o ratovima da ne govorimo, ili plaćanja poreza na djedovinu.
Animizam kao primarno vjerovanje ljudi pokazuje koliko je živ u ljudskoj psihi. Duh prirode postaje puška ili fetiš koji postaje projekcija za ostvarenje želje: “Tvoja puška je samo alat… “Ako vaši ubojiti instinkti nisu čisti i jaki, oklijevat ćete u trenutku istine”… Stoga, kao i danas, naoružane mase na ulicama SAD-a zapravo su stražari od zlih sila koji poput križara čekaju da krenu u rat za oslobođenje Jeruzalema.
U drugom dijelu filma Joker nosi simbol mira zakačen za prsluk, a na kacigi mu je ispisana riječ “BORN TO KILL”. Kao i naoružana gomila na ulicama, imaju poruku u kojoj ubijaju za mir, poput onog naoružanog dječaka u SAd-u koji je s automatskom puškom hodao među Afroamerikancima, a kad su ga napali, ubio je dvoje ljudi jer se štitio od loših momaka koji žele uništiti Ameriku, na kraju je oslobođen od optužbi. Jocker je u filmu morao opravdati svoju novu misiju u kojoj je bio protiv rata, no nekako su mu se brkovi omastili od ubijanja, pa se opravdao rečenicom: “Mislim da ovom porukom želim nešto reći o dvojnosti”Čovječe, gospodine.”
“Što?”
»Dvojnost čovjeka. Jungovska stvar, gospodine. ”
– Na čijoj si ti strani, sine?
“Naša strana, gospodine.”
“Zar ne volite svoju zemlju?”
“Da gospodine.”
»Što kažete na pridruživanje programu? Zašto se ne pridružite timu i pridružite velikoj pobjedi? ”
“Da, gospodine!” Ovdje Jocker humorom pokušava napraviti budalu od časnika, odnosno on je jedino što je ostalo od mogućeg protesta u sebi jer je ionako stroj koji ubija kao i drugi. Želi pokazati da se protivi ideologiji i da gledatelj biva uhvaćen u to uvjerenje jer je i sam gledatelj Jocker koji prati sve što sustav kaže i na privatnim zabavama ismijava sustav kojem se klanja upravo “Jungijanska stvar” na koju on misli.
Ovaj film tragikomično i mračno pokazuje kako ljudi zapravo žive, koliko su nesvjesni vlastite praznine, neuspjeha u donošenju odluka koje onda preuzima veliki plod, lažna buntovnost koja je danas vrlo popularna i gdje je lik Jokera. istinski živi. Da, na to je mislio Jung, zbog čega su ga prozvali mračnim čovjekom jer je upalio svjetlo kao Kubrick, ali ne dovoljno jer je lakše živjeti u iluziji koja vas oslobađa obveze ulaska u paradoks utjelovljuje lik Jockera, nositelja današnjih ljudi i načina života.
Nikola Žuvela
