Buddha je rekao: “Kada usmjerite svoju pažnju na jednu točku, ništa vam nije nemoguće.” Inače, dah ili energija je gruba, i samo koncentracijom na srce čovjek može usmjeriti svoj dah, a onda i svoj um, koji pati od dvije bolesti: rastresenosti i nepažnje. Možemo kontrolirati rastresenost kao kad pijemo lijekove, ali najveća bolest, odnosno zašto je ljudima teško meditirati i razviti koncentraciju je nepažnja.
Rasejanošću vlada Animus (muški princip), pa je jasno da današnja civilizacija pati upravo od kolektivne neuroze, dok bezbrižnost vlada Anima (ženski princip), kao i letargijom i depresijom. Kineska filozofija nas upućuje da srce mora biti mirno, a tako se stvara koncentracija energije oko srca koncentriranjem na onaj dio gdje se onda izražava suosjećanje. Pranajamičko disanje izvrsno je za smanjenje distrakcije ili snagu snažnog Animusa. U ayurvedi imamo tu podjelu na oko i težinu, dvije suptilne energije našeg duha i tijela, a u indijskoj filozofiji govorimo o svijetu suprotnosti ili dvandva.
Kineska filozofija preporuča da svoj dah slijedite srcem jer život leži u njemu. Ako čovjek ne slijedi stvari srcem, postaje grub, rastresen i nemaran. Slušanje se odvija osjećajem, a ne uhom. Ako se osjeti dah, tada je srce mirno i suosjećanje postaje jasno, a ako se osjeti disanje, ove dvije energije i dalje vladaju.
Naime, u budističkim tehnikama prakticira se praznina ili širi pogled tako da se dah izdahne do kraja i tada misli nestaju. Možemo vidjeti ovu podudarnost ili možemo reći da ova budistička tehnika vuče korijene iz taoizma jer je budizam uzeo iz nekoliko izvora stvarajući svoj koncept za spoznaju.
Ovakvo slušanje otkriva da zvuka i oblika zapravo nema, što još jednom potvrđuje Upanišade da se ovaj svijet manifestira iz atmana kroz ime i formu, tj. zvuk i oblik. Nemanifestirano nema ni oblik ni zvuk, ono je savršena TIŠINA. Stoga se u kriya yogi rade vježbe u kojima se zatvaraju uši, oči i nos kroz mudre, kojima se pokušava vidjeti i preusmjeriti energiju da se okrene prema unutra, prema ovom slušanju TIŠINE. Slušanje iznutra usmjerava svjetlo između očiju u unutarnje iskustvo, a kroz praksu se sve više počinje shvaćati što je to unutarnje slušanje. Ako čovjek pritom zaspi, to znači da je prevladala letargija ili Anima. Odnosi i razmjena Anime i Animusa je zapravo proces prema kojem čovjek malo po malo otkriva svoj proces, a što ga više otkriva u sebi, to mu je jasnija važnost rada u partnerskom odnosu.
Kako bi započelo kruženje svjetla koje povezuje Animu i Animus, odnosno osluškivanje unutarnjeg disanja, kao polazište se uzima vježba brojanja daha koja nam je poznata iz zen budizma. Dakle, ako vam ovaj proces nije jasan, pokušajte izbrojati udisaje i izdisaje do deset i pokušajte se koncentrirati na disanje.
Ovaj unutarnji proces počinje se shvaćati kroz dugu praksu. U tom procesu odvlačit će vam pažnju um, odn. njegovu rastresenost i letargiju i potrebu za snom. Kada meditirate, ova se dva procesa stalno izmjenjuju, Anima i Animus neprestano vuku svaki na svoju stranu kroz pet osjetila. Kad ljudi kažu: zarobljen sam svojim poslom ili ovim svijetom, to je iluzija koju stvara pet osjetila kojima se percipira stvarnost, a u taoizmu se kaže pet demona koji se zabavljaju. Kad je čovjek predugo u tom stanju, ulazi u carstvo projekcija, gdje stvara takvu iluziju života da u željama vidi svoje Ja. Kroz Animus se projicira status i slava, a kroz Animu lijepe stvari, uživanje putovanja i sl. Te dvije energije ljudi ne vide kao polaritete kojima su zapravo opsjednuti, ne vide ih ni u dahu i njegovom smirivanju, a kamoli kroz spomenuto promatranje odnosa. Zato su partnerski odnosi na nižoj razini postojanja projekcija želja i nemogućnost stvaranja stvarnih odnosa. Zato Jung kaže: “Psihološko pravilo kaže da kada unutarnja situacija nije svjesna, manifestira se u vanjskom svijetu kao sudbina. Naime, kad pojedinac ostane nepodijeljen i ne postane svjestan svojih unutarnjih proturječja, svijet mora stvoriti sukob i tako se čovjek cijepa na suprotne polovice. ”
Kroz Jungova znanja, a potom i indijske i kineske tehnike, možemo teorijski i pragmatično otkriti procese u sebi i razumjeti glavne principe koji čine život ili odnose. Odnosi nisu samo zadovoljenje naših želja ili romantična faza života, oni nam govore o podijeljenosti koja pokreće našu dušu da razumije ove principe bilo kroz meditaciju ili kroz odnose.
Nikola Žuvela
