Danas snovi i bajke kako ih tumače Freud i Jung nemaju važnost za nove ideologije iako psihoanaliza nastaje kao suprotnost konzervatizmu, ali stjecajem okolnosti ili degradaciji znanja oni postaju konzervativni autori u čemu nema ništa loše, ali nužno je onda nadići ove autore kvalitetnijim objašnjenjima koji se primjenjuju u radu s ljudima. Pošto je za tako nešto potreban mukotrpan rad i genijalnost, kritika danas postoji samo radi kritike. Obično ta kritika nastaje u žutom tisku ili nekom cool časopisu kojeg izdaje Udruga, pronađe se neki pikantni detalj iz života autora kojeg treba kritizirati i onda na kultu svetosti koji preuzimamo iz antike (heroj postaje svetac) ocrnjujemo osobu. Nebitno je baviti se time što je autor htio reći, današnja civilizacija je staromodna, ona vole svece ljude koji ništa ne učine ali za sebe mogu reći da su dobri. Koliko god ljudi misle da su napredni poput novih političkih pokreta i dalje parazitiraju na kršćanskim idejama. Današnji novi politički pokreti preuzimaju stare arhetipske ideje, ali su naslonjeni na sindrom Petra – Pana, stvara se galama u medijima, ističe se vlastita svetost i vade se vrući kesteni senzacionalizma, na kraju iza njih ostaje pustoš, velika većina pravednika- svetaca ustvari skriva vlastitu lijenost, ljudi se s njima mogu poistovjetiti jer u njima opravdavaju vlastito nečinjenje i onda je blačenje pravilo. Osjećaj neostvarenih i neasimiliranih nagona koji ključaju ispod svijesti pretvraju se u gorčinu u kojoj se moraju potvrditi stavovi većine ili opravdanja vlastitog životnog neuspjeha, seksualne nemoći ili nerazvijenog Erosa.
Potrebna su nam djela koja nadilaze stare autore kako bi dobili još bolji uvid u svijet koji nas okružuje. Za sada, ono što su davale religije današnjem čovjeku nije dovoljno, Jung je ponudio jedan put, on nije jedini, ali ono što je on rekao za sada je jako teško nadići jer su to istine o kojima govori Upanišade i Taoizam koji su bili putovi ekscentrika. Prvi put ono što zovemo mistika možemo je dotaknuti, vidjeti da ona nije daleko, da je u psihi, ispod praga svijesti i da ulazi u naš život. Mnogi koji su pokušali sljediti Istok, nisu daleko dogurali jer su kopirali vanjski izgled i parazitirali na citatima, sadržaj im ostaje stran. Za sadržaj je potrebno duboko zaroniti kako intelektualno kako bi razjasnili iskustvo, a onda meditativno. Mnogi idu u jednom smjeru ili drugom. Također, mnogi sveci koji su došli na Zapad su posprdno govorili o Jungu, danas nitko ne govori o njima, zato jer intuitivno iskustvo traži jezik ili intelektualnu funkciju koja će nejasni sadržaj približiti čovjeku koji nam se za sada objavljuje kroz snove. Živimo u svijetu gdje se svačiji rad i predanost omaložava a to su znakovi opasnih pojedinaca koji su izrasli na lijevim i desnim ideologijama ili neradnicima koji se hrane senzacionalizmom. Duhovni ljudi su previpe idealizirali svoje iskustvo i ekscentrično ponosno hodali svijetom ne trudeći se stvarati alate kako da približimo učenje o duši drugima. Njihovi sljedbenici ponavljaju isprazne citate i tako ostaju opasna djeca jer se iznutra ne mogu ispuniti i razviti pa svako malo izazovu rat. Njihove vođe ne govore, čitajte istražujte, ne okružuju se pamentim i intelegentnima, već onima koji ne postavlju pitanja. Ono što zovemo rad na sebi nikada ne smije biti sljedba, već, kako su radili alkemičari, pokušavali su svoja iskustva obogatiti savjetom drugog alkemičara. Učiti u samoći, meditaciji i od onih koji su posvetili život unutarnjem radu, veliki je iskorak i jedini put.
Nikola Žuvela
