Kao i većina bajki, Trnoružica ima mnoštvo verzija o podrijetlu i mijenjala se tijekom godina. Bez obzira na sve promjene osnovna priča je ista, mlada žena biva ozlijeđena iverjem ili lanom, uspavana i na kraju oživljena arhetipskim princem. Ono što većina ne vidi da one sadrže dublju poruku a njeni motivi se nalaze u snovima i sadrže latentne sadržaje s kojim se ne želimo suočiti. Priču je prvi napisao Charles Perrault kao ‘Little Briar Rose’ 1697.g., prije nego što su je braća Grimm prepisala. Uglavnom, trinaesta (ili sedma, ovisno koju verziju čitate) vila proklinje Trnoružicu koja postaje prijetnja samo zato što je namjerno izolirana, što predstavlja psihoanalitički mehanizam koji se naziva “povratak potisnutog”. Princeza se ubola na prst prvog vretena koja su zabranjena u Kraljevstvu. U prijevodu neiskusna i prirodno znatiželjna jest priroda svijesti ili mlade osobe, gdje ono što je potisnuto ulazi u svijest kako bi se s njim suočila. Obrambeni sistem svijesti od Animusa kojeg simbolizira vreteno je čarobni san zle vile. Kaže se da je sadržaj niza slika u bajci važniji od precizne formulacije, u ovom slučaju Trnoružica je ‘ubodena’ prije nego što padne u komu. Falusne slike kod Freuda, ili Animus kod Junga– tornjevi dvorca, trnje, vretena i iverje govore nam o inicijaciji u ženski princip.
Postoji priča prije Trnoružice koja se zove Sole, Luna, e Talia, a bila je poznata diljem Italije. Naime, kada princ pronađe princezu (Taliju) kako spava i ne uspije je probuditi, on zapravo seksualno zlostavlja njezino tijelo u komi, vjerojatno kako bi je imao za sebe. Kao gotovo mrtvo tijelo, ona mu ne može izbjeći kao što bi odlučila učiniti u svom budnom životu. Ovo ima sličnosti s princem koji kupuje princezin lijes u Snjeguljici o čemu govori starija priča koju su izmijenili braća Grimm. Princeza u talijanskoj priči nastavlja rađati blizance nakon muškog napada. Žena se ovdje treba probuditi i suprotstaviti Animusu koji je u ovom obliku demon ili protivnik i on živi danas u mnogim pokretima za prava žena diljem Zapada. Istodobno, mnogi muškarci mrze žene jer im je Anima prijetnja, dakle, to je najniži princip egzistencije zato su odnosi na razini na kojoj jesu gdje se marginalizira važnost osvještavanja spomenutih transfera u Trnoružici, točnije, prvotnog Animusa ili muškarca koji predstavlja prijetnju jer vreteno je falusni simbol. Da bi djevojka odrasla susreće se s odrastanjem kroz seksualni čin koji je u starijem obliku bajke bolje objašnjen. Zla vila ili strašna majka je u novoj verziji, gdje je Animus pod njenom ingerencijom on je vreteno, dok je u starijoj verziji muškarac nasilnik. Bolja verzija Animusa je princ, a on dolazi kada Trnoružica prihvaća put prema svjesnosti nakon čega se događa se manifestira viši Animus ili integrirani Animus u obliku princa. Trnoružica se pokazuje kao prava ženstvenog koja je integriran ili koja se ne suprotstavlja princu i Animusu. Strah od odrastanja ili čarobni san jest obrambeni sistem mladih djevojaka koje se boje odrastanja i inicijacije u svijet. Mlade djevojke sanjaju o princu koji će ih spasiti, odnosno to je još uvijek rajsko stanje koje jednom mora završiti. Obrambeni sistem nije samo san, već i trnje, bedemi dvorca gdje se mnogi udvarači iskidaju od trnje pokazujući svakom da ljubav boli i da se u njoj susrećemo s odrastanjem prema putu cjelovitosti gdje moramo spojiti u sebi muški i ženski princip.
Trnoružica predstavlja ženski princip ljubavi čijim se buđenjem zemlja liječi. Čini se da muškarci i žene moraju tražiti ljubav kako bi izliječili odnos među njima i time izliječili zemlju ili ženski princip. Poruka se također može primijeniti na unutarnje sjedinjenje suprotnosti. Trnoružica predstavlja buđenje ženskog principa koji je bio uboden na vreteno, ona spava u odnosu jer tako živi u muškom principu bez svoje ženstvenosti na koju nema pravo. Buđenje ženskog ili Trnoružice ne potiskuje muževno, ali ga vodi do njegove transcendencije.
Nikola Žuvela
