Odnosi koje uspostavljamo u obitelji nastaju tako da kada se rodimo prenosimo Jastvo u razrađene arhetipove majke i oca, tj. u astrologiji na Mjesec (majka) i Sunce (otac) i tumačimo stvarnost u kojoj roditelji postaju nositelji negativne slike, budući da su i sami nezreli u pogledu sagledavanja stvarnosti (Više o tome u knjigama Liz Green, psihoterapeutkinje i astrologinje). Majka i otac u djetinjstvu su nositelji djetetovog svijeta, odnosno predstavljaju našu stvarnost s kojom se identificiramo. Vrijeme odrastanja služi da oduzmemo tu energiju prijenosa na majku i oca i da razvijemo sebe. Nakon toga, razvijamo egocentrizam kao element koji nam služi u borbi za društveni status. U tridesetima bi ljudi trebali prekinuti ostatke prijenosa na roditelje, no većina ih je u vezama i odnosima s odraslom djecom u koje projiciraju narcisoidni odnos, gdje se još nisu odvojili od slika svojih roditelja. To se u astrologiji često vidi u lošim položajima Sunca i Mjeseca, kao i drugih pokazatelja.
Najtužnija slika koja sprječava većinu ljudi da iskuse LJUBAV je neodlazak dalje od tog odnosa. Recimo, ako govorim sa stajališta natalne karte, Jana je u braku imala sve. Dobar muž, koji je ponekad putovao, davao je ono što je tražila, dijete, novac, ali jako često kad dobijemo SVE, onda počnemo sumnjati da nešto nije u redu s partnerom ili poslom. Ne smijemo izgubiti iz vida da većina ljudi misli da su nesretni jer nemaju sretnu materijalnu situaciju, a oni koji su je ostvarili, misle da nemaju sretan emocionalni odnos. Gotovo uvijek mora postajati neki vid kažnjavanja sebe. Ako idemo još dalje, u karti rođenja možemo vidjeti kako se taj aspekt tražio u prošlom životu, a kako se traži u ovom. Prekid transfera s početka priče, znači da smo ovdje kako bismo prekinuli te prijenose s našim roditeljima i otkrili da su oni projekcije unutarnjeg Jastva. Materijalistički psihoterapeuti također tvrde da bez prevladavanja tog odnosa nema pravog odnosa. U jyotishu nam je lakše doći do određenog zaključka, jer svaki problem ima svoju povijest od nekoliko života, a onda dolazimo do najzanimljivije priče o ALAJI riznici, skladištu naših dojmova. Počinju se manifestirati, a da ni ne znamo zašto. Janin muž je bio partner iz prošlog života i nije bio dobar prema njoj, a ona je to podsvjesno znala i nije ga mogla pustiti da ode. Istodobno, nemogućnost otpuštanja nastala je i u obitelji, u odnosu s ocem. Tek sada možemo ostati zbunjeni, ali sve je zapravo jednostavno. Loš odnos s ocem i njegova odsutnost onemogućili su Janu da ostvari transfer o kojem smo govorili na početku teksta. S druge strane, nemogućnost prepuštanja nam onemogućuje stvaranje odnosa, a s druge strane, zbog proživljene traume iz prošlog života, Jana se ne može prepustiti toj osobi. Nažalost, to je i problem koji većine, njih sprječava da se suoče s transferima pri čemu ne vide da je njihov odnos konstrukcija koju je stvorio emotivni odnos u obitelji i prošli život, te da je upravo ta slika koju tražimo od muža ili žene. Dakle, budući da nije vidjela svoju konstrukciju, Jana je našla novu osobu i uspjela se odvojiti od sadašnjeg partnera. Nova osoba to nije ispunila i krenula je s jedinom mogućom kompenzacijom, bjesomučnim kupovanjem, gomilanjem nepotrebnih stvari. Jana kao i mnogi supružnici ne mogu se boriti s nevidljivim aspektima osobnosti, u ovom slučaju traženja oca kao zaštitnika gdje partner ne može biti partner, onaj tko razmjenjuje osjećaje već je on uvijek nadređena osoba. Pošto nema jednakosti u polazišnim točkama davanja gubi se Eros, partner postaje egzistencija i tako se gubi odnos. Egzistencija ili otac je zamjena za složeni odnos koji zahtjeva osobu koja prihvaća odgovornost za svoje emocije, a to je napuštanje psihološkog roditeljskog doma kojeg većina ne prihvaća jer ne želi odgovornost za svoje emocije već uvijek postoji prilika za projiciranje problema u partnera ili arhetip tragične ljubavi.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
