Mnogo je tekstova o tome koja je tajna ljubavi, ali kako do nje doći kada je zanemaren proces unutarnjeg mističnog braka u kojem svaka naša misao, djelovanje, svađa i očekivanje predstavlja proces spoznaje i spajanja suprotnih polova. Mistično vjenčanje s našom unutarnjom polovicom počinje sa svim onim teškim koracima s kojima se suočavamo u vezi. Od strasti, opsesivnih zaljubljivanja, do prekida, svađa i ostalih događaja vezanih uz vezu. Današnje svjetovno shvaćanje ljubavi onemogućilo je sagledavanje tog procesa.
Naš cilj je postići spoj muškog i ženskog principa (hermafrodit), koji sadrži sva četiri osnovna elementa: zemlju, vodu (ženski), zrak i vatru (muški). Sinteza suprotnosti u vodenoj “kupelji” predstavlja “sveti brak” ili “jedinstvo”, “kemijsko vjenčanje” muškarca i žene. Tradicije su taj proces nazvale drugačijim imenima, ali to je proces koji donosi fizičku promjenu kao i svjetonazor u kojem više nismo zarobljenici samih sebe. Alkemijski mit, Sveto vjenčanje ili konjunkcija – potpuno je heretičan gledano s kršćanskog stajališta, odnosno u suprotnosti od krščanskog učenja – govori nam da bog i božica imaju spolni odnos i stvaraju dijete. To je u suprotnosti i sa židovsko/kršćanskim Knjigom Postanka utoliko što postoji božanski par, a ne sam Bog Otac koji stvara “novu stvar”. Seksualni simbolizam ovog kompenzacijskog mita o stvaranju vrlo je vidljiv, a isključen je iz mnogih učenja o postanku jer seksualnost je najveći protivnik religijskih učenja. Za Carla Junga, najvažniji je arhetip djeteta. Dječji arhetip predstavlja psihu i tumači ga kao “pojavu novog i još nepoznatog psihološkog sadržaja. Majka i otac su tvoje dijete je “treća stvar iracionalne prirode, koja svjesni um niti očekuje niti razumije.” Nadalje, ova “treća stvar iracionalne prirode”, koja je neočekivana i svijesti neshvatljiva, predstavlja “anticipaciju budućeg razvoja”.Ovaj arhetip možemo izjednačiti s takozvanom transcendentnom funkcijom jako je važna u terapiji nači sredinu između dvije suprostavljene strane ili potrebe poput želje za tajnom vezom i brakom. Dakle, arhetip djeteta kao produkt misitčnog vjenčanja je “spoj svjesnih i nesvjesnih sadržaja”. Alat koji se koristi za ovaj osvještavanaj u Jungovoj psihoterapiji je aktivna mašta. Ovako se (Logos) ego i (Logos) Sebstvo spajaju. Ego razgovara s figurama nesvjesnog i postaje svjestan svojih iraconalnih sadržaja.
Sve dok se ne prepozna važnost rada na vezi i počne ozbiljnije raditi na njoj, veza će i dalje biti kamen spoticanja i imati će destruktivni scenarij jer se ne vidi ovaj produkt spajanja muškog i ženskog, svije suprostavljene strane. Oni pojedinci koji poznaju ovaj proces znaju da u odnosima započinje podizanje kundalini jer spajaju mušku i žensku stranu. Ovaj proces ovisi o unutarnjoj pomoći našeg istinskog ja, gdje je tumačenje simbola i događaja individualno s mnogo grešaka i promašaja. Negiranje tog procesa i trivijalizacija odnosa, duboko u sebi može uzrokovati gore procese od neuroze, depresije i mentalnih bolesti, ili se pretvoriti u seksualnu vulgarizaciju poput kvaziseksualnih sloboda gdje su ljudi povrijeđuju do krajnjih granica, a onda trivijaliziraju odnos bježeći od sebe.
U srednjem vijeku je poszojao proces upoznavanja boga nesvjesnog “Merkura”, alegorijskog hermafrodita koji je sadržavao sve dijelove procesa spajanja muškog i ženskog. Merkurius, koji se prvi put pojavljuje kod Shakespearea, androgeni je duh personifikacije, živi primjer višestruke osobnosti. Merkur posjeduje verbalnu, a time i mentalnu snagu. Shakespeareova velika Merkujrova očitovanja su Rosalinda i nakon nje Kleopatra sa svojom muževnom voljom. Imale su ženstvenost i mušku volju spojene u jedno. Njihovo glavno obilježje je oštar duh, blistav, pobjednički, euforičan karakter, u kombinaciji s brzim promjenama karaktera. Ova figura, koja u astrologiji predstavlja Merkur, je onaj dio nas koji spaja suprotnosti. Razgovor između muškarca i žene ili intelekt spaja dvije suprotnosti.
Stoga, kada smo zaljubljeni, u procesu smo upoznavanja vlastitih kvaliteta koje vidimo u drugome. Alkemičari su to nazivali susretom s Mercuriusom, a mi to nazivamo modernim izrazima poput susreta s autonomnim kompleksom ili Anunin i Animusom. Imena samo zbunjuju, a važan je proces u kojem je veza prilika za upoznavanje samog sebe. Teško pada ljudima jer se ne bave sami sa sobom i ne mogu iznutra osjetiti ovaj proces transformacije. Ako je promjena postignuta, to osjećaju i drugi ljudi. Ljudi nam se počinju približavati jer je promjena magnetska ili kemijska, kako kaže alkemija.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
