Sjećanja su ono što čini naše ja, ujedno s sjećanjima se kažnjavamo jer si ne možemo oprostiti. Sva tuga i nezadovoljstvo postoje jer smo vezani za sjećanja. Zašto onda, ako to znamo, ne ostavimo sjećanja? Jer to znači otpustiti ego i isprobati nešto novo i ispunjavajuće. Živjeti ispunjen život velika je opasnost za ego jer tada mora napustiti nezadovoljstvo, odnosno ego je samo nezadovoljstvo. Suludo je očekivati da onaj tko je čuvar svega negativnog, napusti svoje vlastito postojanje. Ta borba u ljudskom srcu je najveća drama koja ga tjera da razvije ili uđe u još dublje nezadovoljstvo.
Uzmimo primjer: Lara je na zabavi upoznala dečka koji joj se jako svidio, razmijenili su brojeve mobitela i nakon par susreta započeli su vezu. Možemo reći, poznanstvo koje se nije bitno razlikovalo od ostalih poznanstava. No, kako je vrijeme prolazilo, Lara je vidjela da je Željko u drugoj vezi i to ju je ta informacija slomila. Prekinula je i nije mogla vjerovati što se to dogodilo. Kako je vrijeme prolazilo, slična situacija se i dalje ponavljala kroz život. Lara je osjećala, kako lijepo kaže Pablo Neruda: “Ljubav traje tako kratko, a zaborav te ljubavi tako dugo.”
Obično ljudi misle da nemaju sreće u odnosu, a kada pogledate natalnu kartu, vide se slični njezini postupci u prošlom životu gdje dolaze partneri koje je varala, ali realno, što Lara ima od te informacije? Mi na Zapadu ne vjerujemo u reinkarnaciju ako vjerujemo vjerujemo deklerativno, ali kad počnete učiti jyotish, već imate dokaze, ili ako radite Jungovu terapiju otkrivate dublja sjećanja koja su povezana kroz pretke. Kako kaže Jung, vjera je prazna ako nema znanja.
Da kojim slučajem ljudi na Zapadu stvarno misle da postoji karma, nikada ne bi radili ono što danas rade u vezama. Međutim, učenje o karmi nema smisla ako se promatra na plitko religiozan način kroz uzrok i posljedicu. Značenje je dublje, karma ili nesvjesno je ogledalo, uvlačiš se u svoja sjećanja koja smatraš stvarnošću i tako postaješ rob svojih projekcija. Značenje koje je Lara pronašla je da više ne želi sudjelovati u svojim zamkama sjećanja, koje su zapravo bile njezin bijeg od ljubavi. Vidjela je taj mehanizam ega koji je manipulirao njezinim osjećajima i tako je udaljio od stvarnog dijeljenja ljubavi.
Sjećanja i ego su jako povezani, oboje izbjegavaju ljubav jer u ljubavi dolazi do rastakanja ega, a ego voli pričati o ljubavi, nema ga u aktivnosti jer ljubav je radnja ili susret. Ljubav ima svoje faze razvoja od erotske, izazovne, romantične do ljubavi za odrasle. U tom procesu čovjekov pogled na ljubav raste, a ego gubi snagu. Istovremeno, čovjek sve više nalazi u nekom obliku davanja jer više ne može živjeti ako ne sudjeluje na pravi način u životu. Ljudi sudjeluju u ego životu i financijskoj razmjeni i natjecanju, a ljubav je kao privjeska, nešto usput što praksa terapije i snovi potvrđuju. Vaša sjećanja često iskrivljuju stvarnost i vode vas do ideje ljubavi u kojoj se nadate slici ljubavi, umjesto da želite s njim razmijeniti ljubav. Da nije tako, ne bi bilo ovakvih nasilnih razvoda u kojima se ljudi posipaju pepelom i optužuju suprotnu stranu kao krivca. Zato malo ljudi želi ljubav, većina traži razočarenje jer prevelika ljubav zahtijeva ne toliko rad, koliko samopromatranje svojih manipulativnih postupaka kako bi se izbjegao stvarni kontakt s drugim.
Nikola Žuvela
Nova knjiga
