“Bila je ljetna večer, šetnja s prijateljima po gradu i susret, sasvim neočekivan. Slučajni događaj u kojem su se susreli  pogledi, riječ dvije, gdje kreće spontani i neobavezni razgovor i tako je započela naša veza. Sve poslije bilo je lako. Posao, lijep stan, ali onda su došle srednje godine. U njima se s čovjeku događa nešto čudno, kao da nisi svoj.”

Ovako je Darko opisao svoje iskustvo ili susret sa svojim drugim dijelom sebe koji je karakterističan za srednje godine. Nitko kad smo bili mali nije govorio što je život. Uči, zaposli se, pronađi voljenu osobu i to je život.
Darko se osjećao prevarenim, kakvo pojednostavljenje života koje potpuno negira život i predstavlja se kao vrhunaravno iskustvo. Sve što se događalo u tom tunelu života bilo je postavljeno i predodređeno za to iskustvo, ali kao da duša više nije željela živjeti takav život, Darko je osjetio što je to Anima ili duša.
Muškarci na vrhuncu svog uspjeha iako postignu sve, na kraju mogu osjetiti melankoliju jer duša ili Anima vlada emocijama i ona u muškarca u drugom dijelu života ne podržava njegov površan život.
Neugodna jutra, prepuna tuge i tjeskobe, Darku su postala svakodnevica, strah ga je tjerao da se obrati psihoterapeutu, ali je znao da je to klasičan zov društva, kako da se prilagodi i bude opet prilagođeni član društva.
Anima ga je povukla, rekla je ne i Darko je morao slušati njene hirove i osvetu jer ju je cijeli život potiskivao. Njegova Anima nije htjela niti Anu jer je Ana slijedila ono što je društvo. Iako dobra u svojim manirama, njegovu Animu je smetala takva životna Persona ili maska koja je prilagođena društvenim ciljevima, ona nije mogla još čuti svoju unutrašnjost, ona je probleme gledala kao vanjske događaje gdje se skrivala iza društvene slike bez imalo individualnog doživljaja.
Darkova Anima je stvarala bunt. U razgovoru s Anom, nudila mu je klasična rješenja, sve što je govorila išlo je iz uma ne iz njene duše jer bi tako morala i sebi postaviti neugodna pitanja. Ana nije mogla slušati Darka i što se događa s njime i njegovom dušom. Živjeli su vezu putovanja i statusa.
Govor Anime ili duše je inteligentan i dubok i odbija sve površno i društveno.
Promjene je uskoro počela osjećati i Ana. Darko je tražio da pričaju više o sebi, ali Ana se branila. Darko je rušio staru sliku raja o zaljubljenosti, ona je htjela da sve bude po starom. Doista, život u Zapadnoj civilizaciji može biti ugodan do četrdesete godine, a nakon toga, kada se libido ili životna energija okreće prema unutra, život pokazuje duševnu prazninu, čovjeku je preteško živjeti jer više nije okružen simbolima smisla koje je stari čovjek razumio.

Kada Sjevernoamerički Indijanac svako jutro pozdravi Sunce, on zna da ako to ne učini Sunce neće izaći na Istoku. Za Zapadnjaka je to glupost, ali taj Indijanac to osjeća kao stvarnost. On je spojen s prirodom i to ga čini humanim. Kako je samo lijepo biti spojen sa smislom, a Zapadnjak je u duši iznutra polomljen, duhovno prazan, iščupan iz korijena svog bića. Kako je rekao jedan filozof: “Zavidim ljudima koji osjećaju unutarnji smisao.”
Darko je rekao: Kada sam se vozio kao dijete u tramvaju, bio sam jako sretan, ali su lica starijih ljudi bila tako tužna, kao da su već umrli. Darko je sada znao zašto je tome tako. Muškarci kada ne prihvate Animu postaju frustrirani i mrzitelji svega oko sebe. Za Anu, Darko je postao prenaporan, njegovi razgovori o duši predstavljali su za nju rušenje kvalitete života i stvarali joj osjećaj nelagode. Lijepo uređen život Persone jako je privlačan, raduje se ispraznosti i to je ok jedno vrijeme, ali smisao kad tad čovjeka pogodi, kao Erosova strijela koja ih je spojila, ali Eros je i bog smrti raja. Ani je takva konverzacija bila preteška. Društveni život joj je omogućio da traži sreću u drugoj osobi.
Darko je počeo slikati, svirati, pisati i raditi stvari koje je radio kao dijete, ponovno se radovao malim stvarima. Ipak, njegov skroman život bio je lijep mnogima izvana, ali samostalnost kroz kreativnost mnogima je teška. Svatko osjeća odmetnika u sebi, ali istodobno, toplina udobnosti vrlo brzo ugasi njegov zov.
Darkova Anima bila je stepenica koja ga je spojila sa stvarnim dijelom sebe. Anima je puna jednostavnosti koja stvara prihvaćanje odmetnutih dijelova sebe.
Cijeli život se čovjek opire onome što je u njemu najljepše, većina se pokušava ispuniti onim što ne ispunjava te hodaju kao Kralj Ribara s otvorenom ranom u srcu, osjećajući da im nešto neizmjerno fali, čežnja za ljubavlju koju ne razumiju. Darko je radio male izložbe, koncerte za mali broj ljudi i svoje pjesme objavljivao na blogu. Osjećao se sretno što je pronašao izgubljeni dio sebe, a njegova Anima ili duša postala je njegova inspiracija. Sklad sa sobom nema cijenu, ali odvažnost je vrlina koja na kraju jedino preostaje ako želimo promjenu.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

Nova knjiga