Problem čovjeka današnjice – C. G. Jung

Jung je smatrao da problem modernog čovjeka dolazi od opadanja utjecaja tradicionalne religije, te od razvoja znanosti, koja mu je onemogućila razumijevanje svog duhovnog porijekla. Odbacivanje vjere i duhovnosti imalo je brojne posljedice, današnji čovjek je svoje značenje prebacio na egzistencijalni problem u kojem ne shvaća da je egzistencijalni problem zapravo problem smisla.
“Kako je potpuno drugačiji svijet izgledao srednjovjekovnom čovjeku! Za njega je Zemlja bila vječno čvrsta i nalazila se u središtu svemira… Svi su ljudi bili Božja djeca pod brigom Svevišnjeg pune ljubavi, koji ih je pripremao za vječni blagoslov; i svi su točno znali što trebaju činiti i kako se trebaju ponašati kako bi iz pokvarenog svijeta izrasli u nepotkupljivo i radosno postojanje.” Carl G. Jung
Moderno društvo uvelike je promijenila industrijalizacija koja je čovjeka odvojila od zemlje, odvela u gradove i povećala nesigurnost.
“Ovaj novi oblik postojanja… stvorio je osobu koja je bila nestabilna, nesigurna i sugestivna.” Carl G. Jung
Što je veći broj ljudi zajedno, stvara se veća masa, gubi se individualnost, a bit čovjeka je razvoj individualnosti. Što je gomila veća, to se pojedinci više međusobno poništavaju. Umjesto Boga, čovjek je stvorio novo vjerovanje u državu, koja je postala apsolutna religija. Mislite li da nije tako? Suvremena filozofija smatra da svaki sukob s drugom državom donosi obvezu svakog pojedinca da se državi stavi na raspolaganje. Iako se radi o sukobu države, a ne pojedinca, čovjek postaje samo statistika. S druge strane, svaki naš potrošeni novac se kontrolira iako smo ga radom zaradili, u trošenju država prati što ćete s njim učiniti, jer davanje novca npr. prijatelju bez plaćanja poreza je prekršaj, a to ulazi u vašu privatnost. Također, država određuje što ćete učiti i kakvo će biti vaše obrazovanje, što smijete, a što ne smijete. Funkcija Boga je nestala, transformirana je u nešto monstruoznije, a to je stanje u kojem je unutarnji Bog postao vanjski, a to je država.
Ali zašto je to tabu tema? Kao što prije niste smjeli raspravljati o vjeri, tako danas ne možete raspravljati o svojoj želji da se oslobodite rečenog državnog jarma.
U 19. i 20. stoljeću političari i čelnici raznih industrija bili su očarani plodovima koje su znanstvena istraživanja donosila u industriji i medicini. Novo znanstveno vjerovanje pojavilo se kao vjerski pokret. Vjerovali su da mogu promijeniti društvo metodama znanosti.
Da bi se to dogodilo, mora se zanemariti jedinstvenost pojedinca u korist statističkih prosjeka i redizajna društva. Tada nastaju elite koje na ljude gledaju kao na brojeve.
Jung je to ovako formulirao:
“Pod utjecajem znanstvenih pretpostavki, ne samo psiha, već i čovjek pojedinac i sva pojedinačna zbivanja trpe ravnanje i proces zamagljivanja. Takva slika stvarnosti pretvara se u konceptualnu stvarnost. Ne treba podcjenjivati  psihološki učinak statističke slike svijeta: ona odbacuje pojedinca u korist anonimnih jedinica koje se gomilaju u masovne formacije… Kao društvena jedinica čovjek je izgubio svoju individualnost i postao puki apstraktni broj u zavodu za statistiku. On može igrati samo ulogu zamjenjive jedinice koja je od neograničene važnosti.”
Ovakav odnos države i industrije formirao je čovjeka koji se danas smatra beznačajnim i nemoćnim. Ovakav način razmišljanja suprotan je od onog što sanjamo i što nam govori psiha.
Što se zapravo događa u nama? Samoregulirajući mehanizam psihe ili Sjena u određenom razdoblju će stvoriti nesvjesnu kompenzaciju u pokušaju ispravljanja onog potisnutog. U osobi se može manifestirati u obliku snažne gladi za moći koju je pojedinac dugo vremena potiskivao i sada njime ovaj dio vlada i vodi ga prema aktivnostima u kojima osoba pokušava steči moć bez obzira na cijenu.
“Individualni osjećaj slabosti i nepostojanja, kompenzira se erupcijom prethodno nepoznatih želja za moći. To je pobuna slabih, nezasitna pohlepa “siromaha”. Carl Jung,
Danas ljudi nedostatak duhovnosti kompenziraju žudnjom za moći, a ta se kompenzacija.
“Ako takav kompenzacijski potez nesvjesnog nije integriran u svijest pojedinca, vodi nas u neurozu ili čak psihozu.” Carl Jung
Ako kompenzacijska želja za moći nije integrirana u svijest, upozorio je Jung, osoba će postati opsjednuta nesvjesnim impulsima moći, što dovodi do psihoze.
„Ako pojedinac, obuzet osjećajem vlastite krivnje i nemoći, shvati da mu je život izgubio smisao… onda je na putu prema državnom ropstvu i ne znajući i ne želeći, postao je njegov obraćenik. ” Carl Jung
Kada se ovaj psihološki proces dogodi masovno, društvo postaje izuzetno ranjivo na porast državne tiranije.
“Umjesto konkretnog pojedinca, imate nazive organizacija, apstraktnu ideju države kao načela političke stvarnosti. Moralnu odgovornost pojedinca neizbježno zamjenjuje državna politika.

Umjesto moralne i mentalne diferencijacije pojedinca, nameće vam se javni postulat zarad dobrobiti i podizanja životnog standarda. Cilj i smisao života pojedinca više nije u individualnom razvoju, već u politici države koja je prema pojedincu usmjerena izvana… Pojedinac je sve više lišen moralne odluke o tome kako treba živjeti svoj vlastiti život, a umjesto toga vlada odlučuje kako će ga hraniti, odijevati i odgajati kao društvenu jedinicu. Pojedinac se zabavlja prema standardima koji određuju zadovoljstvo masa.” Carl Jung
Porast državne tiranije zapravo je duhovni problem koji pogađa moderni svijet.
Jung je izrazio nadu da su mnogi ljudi na Zapadu sposobni napredovati i vidio je taj potencijal u porastu interesa za psihologiju u 20. stoljeću i u povećanoj želji mnogih da istražuju dubine svoje psihe u potrazi za samospoznajom.
Prema Jungovu mišljenju, suvremeni pojedinac, za kojeg su svi bogovi mrtvi, te sile mora tražiti u sebi kao odgovor na duhovne probleme koji ga muče. Pronalaženjem odgovora smatrao je da ćemo ne samo izliječiti duhovnu bolest koja nas osobno muči, nego ćemo pridonijeti obnovi svijeta koji je zalutao u tami državne dominacije:
“Postoje mala skrivena vrata koja vode unutra, a ulaz je mnogima zabranjen bezbrojnim predrasudama, pogrešnim pretpostavkama i strahovima. Uvijek želimo čuti i očekivati ​​veliko političko i ekonomsko rješenje, a takvo rješenje je svaki narod dovelo do bijede. Stoga zvuči groteskno kada se govori o skrivenim vratima, snovima i svijetu u nama, kakve veze ima idealizam snova s ​​gigantskim ekonomskim programima, s takozvanim problemima stvarnosti?
Ako stvari krenu krivo u svijetu, to je zato što nešto nije u redu s pojedincem, zato što nešto nije u redu sa mnom. Stoga, ako sam razuman, prvo ću sebi postaviti to pitanje. To mi treba – jer mi vanjski autoritet više ništa ne znači – znanje o unutarnjim temeljima moga bića, kako bih se mogao temeljiti na vječnim činjenicama ljudske psihe…..„Ali što će on učiniti kad odviše jasno vidi zašto je njegov pacijent bolestan; kada vidi da to proizlazi iz toga što on nema ljubav, već samo seksualnost; nema vjere, jer se boji pipati u mraku; nema nade, jer je razočaran svijetom i životom; i nema razumijevanja, jer nije uspio pročitati smisao vlastitog postojanja?”
― Carl Gustav Jung

Nikola Žuvela

.