[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Zahtjevima prema savršenstvu društvo čovjeka pretvara u roba. Tako je brak vrsta zahtjeva koji uvjetuje, ali iz kojega je potrebno stvoriti ne-vezanost kroz ljubav. To je jako teško zbog ega jer on stvara krivu sliku o ljubavi i on brak često koristi za svoje polje na kojem se bori za nadmoć. 

Oslobađanje uvjetovanja znači da smo razumjeli fenomen ljudske svijesti kakva ona jeste. Primjerice, Jungova terapija ili joga na Istoku, predstavljaju razumijevanje složenih čvorova i njihovo odvezivanje ili oslobađanje uvjetovanja.

Primjerice, ljutnja je uvjetovanje, ona je naučena. Društvo nas nauči ljutnji jer njen uzrok je natjecanje. Postoje, naime, društva koja se nikada ne ljute. Ljutnja je naučena dok je ljubav prirodna emocija. U nekim dijelovima Indije i na otočjima Tihog oceana, ima malih zajednica u kojima ne postoji nadmetanje. Naravno, oni zbog toga u očima Zapadnjaka ne mogu biti napredni, po našim mjerilima, jer naš napredak se mjeri količinom ne kvalitetom. Oni nisu konkurentni. Zato što nisu konkurentni, oni nisu ljuti, nisu ljubomorni.

Natjecanje i ljutnja služe jer je postavljena izmišljena želja koja kao leži u autoritetu, on je napravio varku da u njemu leži nešto što mi nemamo i zašto smo nesavršeni. Slijepa projekcija nedostižnog oca kojeg ego želi zadovoljiti kako bi mogao biti na tronu na kojem stoluje moć. Kvantna fizika i psihoterapija dokazuju povezanost svijesti i materije, ali čovjekov um je još vezan za materijalistički pristup stvarnosti iako je prema fizici materije samo polje energije.

Neki ljudi iz lažnog morala se zalažu za ekologiju, a unutarnje vrijednosti ostaju materijalne, kako onda očekivati promjenu kada je to faza razvoja narcisoidnosti u kojoj ne postoji razumjevanje procesa odrastanja?  Svojim natjecanjem i željom da bude bolji od susjeda dovedeni smo u središte životinjskog stanja življenja tj., umiranja. To je stanje opscesno u kojem se ljubi smrt i u kojem destrukcija predstavlja način života.On ne može vidjeti da je četvrtina biljaka i životinja nestala, da hrana ili biljke jako teško uspjevaju prirodnim putem i da je planet doveo do samog ruba. Buktinja je simbol ljutnje, čovjekove frustracije i umora od natjecanja s vlastitim demonima ili osjećaja neuspješnosti koji je toliko jako i precizno ugravirano u čovjeka.

Osjećajem srama, čovjek malo pomalo postaje potpuni zarobljenik ove slike. Ona je postala toliko golema da ju je teško zaustaviti jer ovakav pristup stvarnosti za čovjeka predstavlja umor od nemogućnosti da dosegne vlastito ili izmišljeno savršenstvo. Prava revolucija neće se dogoditi ako sadimo drveće već ako smo se usmjerili na revoluciju koja je usmjerena na preodgoj iskrivljenih mišljenja, a onda se automatski mijenja način života i navike u kojima su skriveni svi odgovoriti, ali i problemi.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]