[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Ako želite promjenu, morate biti svjesni zašto je radite. Većina ljudi ne vidi zašto želi promjenu pa onda izostaju rezultati. S druge strane, možete reći da ćete pozitivno razmišljati zato da se izliječite, ali potrebno je vidjeti pravi uzrok zašto nastaje vaš pesimizam. Uzrok je jednostavan, a to je željenje onoga što drugi žele, a obično to nisu vaše prave želje jer su u vama jedna ili dvije želje koje želite ostvariti u životu.

Drugi uzrok su obrasci ponašanja koji se ponavljaju i nisu osobito korisni. Primjerice, zaljubljujete se u toksične partnere, a želite ljubav. Svjesni ste da se radi o ne baš osobito korisnoj navici koja vam stvara problem da ostvarite svoje želje. To činite jer ne istražujete. Analize su pokazale da su ljudi koji istražuju puni života, a u ovom slučaju ljudi isprobavaju jedan te isti obrazac u odnosima i ne upoznaju ništa izvan tih granica.
Na to se ljudi ne odlučuju jer se moraju susresti s NELAGODOM. Ne odlučujemo se jer bi tako RAZBILI IDEALNU SLIKU O SEBI U KOJOJ SEBE VIDIMO KAO PRAVEDNIKE PREMA KOJIMA JE ŽIVOT NEPRAVEDAN. Da biste vidjeli ovu činjenicu morate u sebi priznati postojanje nesvjesnih motiva i obrazaca koji vam ujedno stvaraju probleme, ali i razvijaju i pritišću vas na samorazvoj. Ipak, ljudi o odnosima jako teško uče, pa uče kroz odnos s bolešću.

Prije mnogo godina psihoterapija je otkrila povezanost bolesti i nesreća kao nesvjesnih motiva u čovjeku koji ga pokreću bez da ljudi obraćaju pažnju na ovaj uzrok. Kao civilizacija od ovog uzroka bježimo jer narušava hedonističku sliku svijeta u kojoj se ljubav mjeri samo količinom ostvarenih želja. To je rušenje slike o životu kojem su cilj uživanje i površne želje. Rušenje jednodimenzionalne slike o sebi i o životu, veliki je strah od kojeg se čovjek zaštitio raznim institucijama, psihijatrijskim bolnicama, vojskom i policijom štiteći se od sadržaja u kojima mora shvatiti da bez odnosa nema stvarnog života. Ispod čovjekove svijesti je močvara potisnutih želja, zamjeranja i lažnih motivacija koje utječu na svakodnevno ponašanje. U terapijama često ljudi govore o željama koje su preuzete iz društva. Nećete čuti specifične želje jer one su ostvarive i pripadaju indvidualnom putu.
Ako želite realizirati odnos na samo početku upitajte partnera što misli o psihoterapiji. Ako se užasava u odgovoru i posprdno odgovara na vaš upit, nemoguće je da se veza razvije u nešto kvalitetnije jer to je partner koji je u narcisoidnoj fazi u kojoj postajete objekt nečije želje, nikada osoba. Budala je onaj čovjek koji ne zna da leži na buretu baruta pohranjenog u nesvjesno kojeg svatko od nas postepeno treba sagorijevati kroz životne izazove i ujedinjavati našu nagonsku i humanu prirodu. Veze koje ne priznaju nesvjesno, okrenute su kontroli, a onda i postepenom propadanju gdje kažnjavanje i samokažnjavanje postaju pravilo života.
Taj se proces često pretvori u tajnu vezu, u braku oko 50 posto. Vaš  nesvjesni stav stvara razorne obrasce ponašanja i ponavljate iste pogreške. Jednostavno niste svjesni kako vam se dogodila situacija u kojoj ste ušli u tajnu vezu. Tumačite si to kao slučajnost, a zapravo agresivno ste zanemarivali ovu činjenicu. Prvi korak je u prepoznavanju tog obrasca. Mnogi koji dođu na konzultaciju nakon što otkrijemo obrazac smatraju to malim korakom, a uopće nisu svjesni koliko su time učinili. Obrazac kontrolira vaš život, ne vi njega. Recimo, bojite se razgovarati s partnerom o najtežim problemima i vaše navike varanja su vam lakše jer tako se štitite od odbacivanja kojeg se užasavate.
Ljubavnik ili ljubavnica imaju osjećaj da imaju neke šanse prijeći u stvarni odnos, ali svaki ljubavnik i ljubavnica podsvjesno sebe stavljaju u situaciju da su na drugom mjestu jer se nisu postavili u situaciju stvarnosti viđenja sebe u realnoj vezi. Potisnute želje su preuzele kontrolu i karakterno je taj dio osobnosti počeo stvarati novi devijantni karakter koji nesvjesno dominira tajnom vezom. Oni koji su odustali od odnosa smatraju ako su sami da nije primjereno godinama tražiti novu ljubav i izlagati se rizicima odbijanja pošto živimo u civilizaciji mladosti i ljepote. To je ponovno stavljanje sebe na drugo mjesto, odnosno većina želi poštovanje i ljubav od partnera, ali nisu sposobni primati ljubav. S druge strane, ako se okrenemo riziku traženja a onda i odbijanja partnera živimo život jer se moramo baviti ljubavlju koliko god ona bila za nas teško iskustvo ona je jedino opravdanje načina života.
Preduvjet svake spoznaje je viđenje svojih pravih motiva ulaska u vezu i odlučivanje onoga što je vaš kod ili individualnost koje se jedino mogu susresti u ljubavo. Ako ste previše društveni, vaše su želje društvene i tražite od partnera društveno očekivane želje, ne i partnera. Često slušam kako je netko bio prevaran, amlo kada slušam iskrenost u kojoj je netko svjestan da nije davao ljubav već je davao ono što je društvo odredilo da ljubav jest.

U svakom kontaktu s ljudima vidjet ćete jedan te isti obrazac, a to je da ljudi ne znaju Å¡to žele u odnosu, pa tako nisu svjesni niti Å¡to privlače. “Nepovezanom ljudskom biću nedostaje cjelovitost, jer on može postići cjelovitost samo kroz duÅ¡u, a duÅ¡a ne može postojati bez svoje druge strane, koja se uvijek nalazi u ‘Ti’.” C.G. Jung

Stvarnost psihe postoji usporedo sa stvarnošću vgdje je vanjski svijet ono “drugo” a ljudi su ono Å¡to jesu, a ne naÅ¡e projekcije ili slike. Individuacija koja se dogaÄ‘a u odnosu zahtijeva svjesno usaglaÅ¡avanje vaÅ¡ih unutarnjih slika o partneru i vanjskog partnera kao individue za sebe.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]