[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Novim zakonom, kao i mnogim zakonskim regulativama, pokuÅ¡avaju se ograniÄiti ili postaviti standardi te odrediti Å¡to spada u psiholoÅ¡ko, a Å¡to ne. ToÄnije, svaka regulativa stvara sustav posluÅ¡nika, a ne kreativce.
Nietzsche je rekao da je država neman, a Jung da je država projekcija Sjene jednog naroda. Ovaj aspekt postoji od davnina. Ljudi ne mogu vidjeti svoju neman i onda je pretvaraju u neÅ¡to viÅ¡e poput države koja je glavni izvrÅ¡ilac zloÄina koje promatramo kroz povijest, ali i danas. Oni koji ne slijede sustave pravila bivaju kažnjeni izbacivanjem ili Äak joÅ¡ nekom gorom kaznom. Kako kažu Jung i Nietzsche, ne možete narodom vladati nježnošću, narod projicira svoje unutarnje ÄudoviÅ¡te na državu koja se onda tako mora ponaÅ¡ati prema narodu. Ako to država ne Äini, ona ne bi imala svoju funkciju. U tome Äovjek uživa opsceno, opsjednut je tom idejom, on ne bi plaćao toliki porez nekom tko ga ne tlaÄi i ne laže. Tko bi dao 50 posto svog prihoda godiÅ¡nje, a da to ujedno podsvjesno ne obožava. Oni koji se zavaravaju da je drugaÄije, slabo poznaju ljudsku psihu, toÄnije Sjenu.
Prije je kršćanstvo odreÄ‘ivalo Å¡to je istina, a Å¡to ne. Hinduizam je stvarao kaste, a danas znanost govori Å¡to će biti istinito ili neće. Mnogi će reći: “Da, potrebna je regulativa jer tako otkrivamo one koji su lopovi ili kriminalci. ÄŒovjek uživa u tom nasilju žigosanja drugih jer to Äini netko drugi umjesto njega. To Äini država i tako se liÅ¡ava svoje odgovornosti gdje se ne vidi vlastita oholost i osuÄ‘ivanje onih koji misle drugaÄije.
Titule, bilo duhovne ili obrazovne su narodu potrebne kako se ne bi osjećao jadan, mora postojati netko viÅ¡i i suptilniji kritiÄar koji će govoriti onom ispod da ne valja, ali ujedno će odgajati dijete da postigne mjesto državnog tlaÄitelja: ministra, dekana ili u religiji biskupa, imama.
Jasno, velika većina skaÄe i galami samo na pomisao da im netko uzme pravila i državu jer to je unutarnji strah da se ne suoÄe sa svojim unutarnjim ÄudoviÅ¡tem, ili narcisoidnošću.
Svi smo u meÄ‘uodnosu. Poljoprivrednik sije pÅ¡enicu i svakodnevno jedemo njegov kruh, a da bi on stigao na naÅ¡ stol potrebni su mnogi ljudi da bi jedan obrok pojeli. TakoÄ‘er, mnogo je ljudi sudjelovalo u tome da napravi koÅ¡ulju koju nosimo i da bi uopće doÅ¡la do nas. Dakle, kada netko daje savjet drugoj osobi i zaista joj to pomogne, u toj pomoći je sudjelovalo jako puno ljudi prije nego je taj savjet naiÅ¡ao na plodno tlo. Onaj tko je dao savjet postaje obožavana osoba, ali mnogi ljudi prije savjeta su bili u poziciji da pozitivno ili negativno uÄestvuju u formiranju osobe prije savjeta. Zato su titule duhovne ili materijalne Äesto medalje za djecu koja se igra u pjeÅ¡Äaniku i žive u jednodimenzionalnom svijetu gdje se ovaj princip povezanosti ne vidi. Jedna osoba pokupi svo vrhnje, ali mnogi ne vide da su svatko na svoj naÄin pomogli nekoj osobi da doÄ‘e do savjeta ili izljeÄenja, svjesno ili nesvjesno.
Ako u neformalnom razgovoru upitate iskrene doktore, specijaliste i psihijatre o znaÄenju lijekova u lijeÄenju, dobit ćete odgovor da su oni u redu dok ste u doista teÅ¡kom stanju, ali dugoroÄno, postaju problem. S druge strane, ako odete kod rabina, svećenika, gurua, ili imama s dijagnozom depresije, nećete je izlijeÄiti.
Mogli bismo reći da duhovnost nema tu snagu ili zaÅ¡to ona pomaže nekolicini, a većini ne? Upravo jer na kraju sve ovisi o tome koliko tražite vlastitu originalnost i vlastitu bit. Duhovnost je individuacija, osobno iskustvo i ona ne može biti prenesena. Dogme i uÄenja samo su prijenosi jedne osobe koja je to doživjela, a ljudi pokuÅ¡avaju imitirati to iskustvo i davati prenosiocima dogme titule.
U jednom razgovoru sa psihoterapeutom koji je ujedno i psihijatar rekao mi je da nakon 35 godina iskustva rada s pacijentima u bolnici antidepresivi i ostali lijekovi ne pomažu dugoroÄno, a joÅ¡ važnije, da se Äovjek ne može izlijeÄiti ako ne pronaÄ‘e duhovnu bit. S druge strane, ono Å¡to mu je bilo neshvatljivo nakon toliko godina iskustva jest da samo nekolicina traži rjeÅ¡enje ili odgovor na svoje stanje.
Ovu tvrdnju su puno prije rekli Jung i Fromm, ali ono Å¡to svatko od nas mora jednom shvatiti jest da svaku bolest i svaki problem poÄinjemo tumaÄiti iz staroindijskog filozofskog pitanja TKO SAM JA? Ako ne shvatite ovo temeljno pitanje, možete imati vrhunska medicinska objaÅ¡njenja o nekoj bolesti, vrhunska znanstvena objaÅ¡njenja, ali samo ovo pitanje otkriva rjeÅ¡enje jer Jastvo to pitanje jedino postavlja pojedincu na ovaj ili onaj naÄin. U ovom pitanju vam niÅ¡ta neće pomoći, a istraživaÄe nemojte zaustavljati da istražuju i da puno puta budu u krivu jer to su puno bolji putovi od tradicionalnih uÄenja poÅ¡to ih se može praktiÄno provjeriti. Ima neÅ¡to jako lijepo na Zapadu, a to je ta individuacija koje nema u drugim kulturama i to je naÅ¡ put, zapisan prije puno tisuća godina u mitu o bogoÄovjeku, put gdje Äovjek traži vlastitu nutrinu. Zato mnogi izumi dolaze sa Zapada, zato je i alkemija tekstualno puno viÅ¡e zastupljena na Zapadu i to je naÅ¡e kolektivno nesvjesno ili iskustvo naÅ¡ih predaka, dok je Istok imao drugo iskutvo ili drugi put i odgovor na Jastvo iznutra. To je bagatstvo, a ne siromaÅ¡tvo puta. To je pokazatelj kako samostalno traženje otvara vrata prema vlastitom doživljaju kojeg Äovjek treba viÅ¡e cijeniti jer ćemo tako poÄeti podržavati pojedinca, a ne masu i državu koja guÅ¡i individualca.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut