[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
ÄŒovjek je uvijek ispunjen oÄekivanjima, a ako ne svojim oÄekivanjima onda nametnutim željama. NajviÅ¡e Å¡to nas treba zabrinuti jest to da sve Å¡to znamo o sebi je samo Ja kompleks, u moru drugih kompleksa koji se ponaÅ¡aju kao želje. Ono Å¡to znamo o sebi, samo je vrh sante leda. Ne vidimo cijelu santu koja je u moru, a u toj santi su kompleksi zaljubljivanja, strah od novog, strah od neimaÅ¡tine, strah od gubitka i ostalih afekata koji nas svako malo zaskoÄe. Ali zaÅ¡to bi nam to bilo važno?
Ako je Ja samo jedan od mnogih u nama samima, to znaÄi da mi nemamo znanje već pretpostavke o svijetu koje nastaju na temelju naÅ¡ih želja na kojima stvaramo krive projekcije i zakljuÄke Å¡to je dobro, a Å¡to loÅ¡e. A kada i neÅ¡to saznamo onda sudimo jer nam je procjena bila na temelju Ja koji je bio okružen mnoÅ¡tvom drugih želja koje uopće ne predstavljaju stvarnost. Kada sudimo drugima, to nas ne oslobaÄ‘a, ne Äinimo niÅ¡ta dobro. Sasvim suprotno, to nas guÅ¡i, ali ako se okrenemo srcu ili unutraÅ¡njosti, to nas budi. Kada smo okrenuti prema vanjskom svijetu, fantazije i sanjanje postaju naÅ¡a stvarnost. Ukoliko, želimo neÅ¡to zaista promijeniti onda je potrebno shvatiti  da je Ja okruženo fantazijama, idealima o životu. Kada se stvari ne dogaÄ‘aju po tim idealima, potiskujemo svoje pravo Ja i onda nastaje ono tamno i nesvjesno.
Dodir sa onim Å¡to smo sami potisnuli jer su maÅ¡tanja i fantazije preuzele naÅ¡ život, nosi u sebi opasnost stvaranja loÅ¡ih navika kojih se teÅ¡ko osloboditi kada stvorimo navike jer navike saÄinjavaju karakter.
 Svaki oblik robovanja nekoj navici jest loÅ¡ odabir jer stavaraju stav o dobru i zlu. Mjerilo etiÄkog djelovanja ne može se svoditi na jednostavno stajaliÅ¡te da dobro posjeduje snagu u kojoj je ono rjeÅ¡enje svih problema, dok se iskuÅ¡enju takozvanog zla možemo oduprijeti snagom volje. Tako su nas uÄili jednodimenzionalnim odgovorima koje smo onda naivno primjenili na odnose gdje postoji sreća i nesreća. Tako je lako ispiti takvu istinu o stvarnosti kao opijum za mase.
Dobro i zlo nisu oÄigledni sami po sebi, tj. svako od njih nas tjera da izražavamo sud o neÄem ili nekom.
“Dobro” i “zlo” ukazuju na to da su te odluke relativne jer kada kažemo da je neÅ¡to dobro, to znaÄi da smo potisnuli neÅ¡to loÅ¡e u nama koje živi od tog trenutka u sjeni. EtiÄko prosuÄ‘ivanje u danaÅ¡njem druÅ¡tvu nosi za sobom  psiholoÅ¡ke posljedice. Zato Å¡to se etiÄko vrednovanje uvijek zasniva na jasnim mjerilima moralnih druÅ¡tevnih navika koje donose ljudima da umiÅ¡ljaju kako ispravno razlikuju dobro i zlo.
Ipak, niÅ¡ta nas ne može osloboditi donoÅ¡enja etiÄkog prosuÄ‘ivanja. Recimo, Mario je prevario Martinu. EtiÄko i naviknuto razmiÅ¡ljanje je Mario je kriv, ali ljudi uopće ne prosuÄ‘uju Å¡to se s njima dogaÄ‘alo prije. To nije bitno. Ako kažeÅ¡ da je Mario loÅ¡, ne donosiÅ¡ samo sud već time dobivaÅ¡ od drugih prihvaćanje i odobravanje. Koga briga za molranost kada dobijaÅ¡ jedan od osnovnih nagona preživljavanja, a to je pripadnost grupi.
RjeÅ¡enje je da pokuÅ¡amo Å¡to viÅ¡e razmiÅ¡ljati mimo usvojenih etiÄkih shvaćanja odnosno ne podlijegati suprotnostima. Sudove ne smijemo donositi ni na temelju naÅ¡ih želja već ono Å¡to u srcu osjećamo ispravno, a ne Å¡to nam druÅ¡tvo govori da je ispravno.
Zato, ako smo se već prethodno odluÄili živjeti prema svojim pravilima, svoja nadanja i odluke donosimo u svojem srcu, a ono će davati ispravne odluke.
Nikola Žuvela
terapeut i jyotish savjetnik
