Zaljubljujemo se u projekciju onoga što želimo sami postati, ali kada se otrijeznimo, pored nas je osoba koju je teško voljeti jer pokazuje kompleksne emocije i stanja koje ne želimo prihvatiti jer tako bi prihvatili vlastitu osobnost i kompleksnost. No, ako smo potpuno uronjeni u društvene tokove i ne radimo neki oblik terapije ne promatramo odnose ne prakticiramo neki oblik meditacije, čitanje tekstova o odnosima ili nismo okrenuti kreativnom radu, onda ste u limbu, zaljubljujete se u slične osobe koje ste imali u prošlim vezama.
Na primjer, na savjetovanje mi je došla žena koja je mislila da je vrlo samosvjesna, da je vrlo obrazovana, dala mi je podatke o svom bivšem mužu i o novom mužu. Usporedila sam joj te dvije karte i ona se začudila kako te dvije karte mogu biti gotovo identične, mislila je da su to dvije potpuno različite osobe. Iako je bila iznenađena, ova spoznaja ju je navela na istraživanje ove teme, dogovorili smo termin za terapiju koju je kasnije odgodila. Zašto? Često Animus ili muškarac u ženi ne dopušta da istražuje i da vidi ako ona odluči da istražuje, samo joj dopušta da se bavi temama koje ništa ne mijenjaju kako se ništa bitno ne bi  promijenilo. Mnoge bajke govore o tome kkako se kćer bori s nekim opasnim muškarcem ili Animusom kojeg svaka žena mora nadvladati u psihi ako želi odrasti.
Animus se kod žena pojavljuje kao demon u početnoj nesvjesnosti odnosa, a kod muškaraca kao ženski demon koji donosi neograničene izljeve negativnih raspoloženja. Recimo, nedavno mi je došla djevojka zbog čestih prekida. Iz njezine natalne karte vidljivo je da voli alfa muškarce koji su inteligentni. Ona misli da želi ljubav, ali zapravo podsvjesno, kao što se vidi iz natalne karte, projicira svoju želju za dominacijom na muškarca i onda kroz dokazivanje dobiva osjećaj važnosti, što onda donosi i seksualnu privlačnost, ali i svađe. Svjesno uvjerenje je da ona želi ljubav, a podsvijest nam pokazuje što se zapravo događa. Kada bi provukli ovdje i odnos s majkom s kojom se natjecala dobivamo sliku majčinog utjecaja, odnosno kroz svaki odnos se natječe jer to je radila cijeli život i njena majka. Taj stav dominacije prenio se i na savjetovanje.  Dominantno je zahtijevala odgovor, a kada ga je dobila, nije joj se svidio, odnosno bila je ljuta jer sugestivno je htjela potvrditi svoje poglede. Kada smo pogledali natalne karte njezinih bivših partnera, opet su svi prošli partneri bili izuzetno dominantni. U natalnoj karti ona je impulzivan tip koji rješenja traži odmah i sada. Ona je ekstrovert koji se bori protiv introvertiranosti i refleksije, neprestano udara u zid kroz odnose sve dok se ne vrati refleksiji i stvaranju introvetiranosti kako bi mogla prihvatiti ono što je njena majka imala strah da prihvati, žensko u sebi ili kakko je rečemo introvertnu funkciju.
Zašto ljudi ne prihvaćaju tu spoznaju? Jer vide sebe u ogledalu i shvate da je njihovo razmišljanje, kao i većina stvari u životu, proizašlo iz društvenog bazena, jednodimenzionalnog dječjeg pogleda na stvarnost u kojem prevladavaju kratke prosudbe, okrivljavanje drugih i razmišljanja koja ne zadiru u dublju analizu. Ako su takvi stavovi većine, kako ljubav može ući u ljudske živote? Ljubav se ne može razviti u neostvarenim dušama koje ljubav marginaliziraju i ne bave se njome.
U istočnoj Indiji, koja je sjedište indijske tantre, žena ide na satove tantre, priprema se kroz mnoge meditacije za taj čin. Vođenje ljubavi kao esencija u kojoj se podiže kundalini pokazuje pristup vezama kakav mi nemamo jer kada se razotkriju pravi motivi veze normalna je reakcija da mnoga bračna savjetovanja ne uspiju. Ne zbog nemogućnosti terapije, već zbog navedenih stajališta.
Zato su ljubavi slične jedna drugoj, ljudi se ne mijenjaju, ali očekuju da se dogodi čudo i da ljubav uđe u čovjeka, jer živimo uuvjerenju  da se sve događa samo od sebe.
Kada kroz učenje jyotisha ili Jungovo učenje ukažete na pogreške, normalno je da to ne želite čuti jer promatranje zahtijeva vrijeme. Često kažem ljudima možete doći na terapiju, ali naravno da taj savjet nije primjeren, očekuje se da jedan savjet promijeni sve u jednoj minuti. Kad bi ljudi znali koliko zaljubljenost govori o nama samima i našim odnosima, sigurno se ne bi tako lako upuštali u veze jer upravo partner u kojeg ste se razočarali ste vi sami. Evo jednog citata na ovu temu Liz Greene: “Pojedinci slijepi za seksualnu suprotnost u sebi, bili oni muškarci ili žene, nikada ne shvaćaju da je partner kojeg izaberu izabran jer on ili ona ima neku sličnost s animom ili animusom. Ljutnja i povrijeđenost koji se osjećaju zbog ‘pravog otkrića’ partnerovih propusta zapravo su ljutnja i povrijeđenost usmjereni na sebe; i to bi postalo očito kada bi netko vidio tamnu figuru unutar vlastite nesvijesti koja ga tjera u određeni odnos. Slično uvijek privlači slično; umjesto vrijeđanja partnera, treba dugo, pomno pogledati vlastitu psihičku strukturu. Ali lakše je gorko se žaliti — analitičarima, bračnim savjetnicima, a također i astrolozima — da je još jedna veza propala i da se još jedan partner pokazao kao loš izbor. Također je moderno za to kriviti neuspjehe roditelja suprotnog spola; ali prošlost nastavlja živjeti unutar osobe ne samo zato što je na neki način dio njegove vlastite supstance, već i zato što joj on to dopušta.
Kad se jednom dogodi katastrofalna veza, možemo se zavarati i povjerovati da je to prilika; kada se dogodi dvaput, postao je obrazac, a obrazac je nepogrešiv pokazatelj da anima ili animus djeluje u nesvjesnom, tjerajući bespomoćni ego u odnose ili situacije koje su zbunjujuće, bolne i zastrašujuće se ponavljaju. Opet, mnogo je mudrije potražiti izvor uzorka u sebi, a ne inherentni neuspjeh suprotnog spola. Jer ti su destruktivni obrasci način na koji psiha sebe obznanjuje, iako je često potreban veliki napor da se ispuni njezin zahtjev za transformacijom. A također su potrebne velike žrtve – od takvih dragocjenih dobara kao što su nečiji ponos, vlastita slika o sebi, vlastita samopravednost.”

Nikola Žuvela

Jungovsi pogled na Saturna