[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Mi bismo htjeli biti savršeni, a nismo. Htjeli bi živjeti, a umiremo u dosadi, htjeli bi ljubav, a gajimo mržnju. Potrebni su koraci prema onom što raste na otoku samoće. Odbjeglim lavovima duše, a uvjerenim da su ovce ostavlja se premalo prostora uvidu koji brzo ispari na valu nedorečenosti.

Voljeti, a ne dijeliti, život je pomoraca koji se utapaju u svojim zavojima maski. Otrovana bića savršenstvom postaju sve ružnija od loše imitacije, poput turbofolk pjevača koji pjeva o ljubavi. Mnogi pred hramovima imitiraju original, mnogi na biroima traže posao napuštajući originalnost i život modernog isposnika koji traži trud inicijanta. Država imitira nasilnika koji stado uvjerava da je savršeni čovjek moguć: samo se još malo potrudite i dobit ćete priznanje za najboljeg građanina, odnosno roba ideologije. Služite kipovima jer je vlastiti unutarnji mit mrtav. Kipovi kao relikvije savršenstva govore o možebitnoj vrhovnoj dobroti koja bi trebala doći od autoriteta koji se pretvara u glas savjesti mučitelja. Savršenstvo kojem se ljudi u sebi klanjaju, zadaju zadnji udarac u odnosu. Tamo je očekivanje zadovoljstva koje bi trebalo doći nakon dugogodišnjeg potiskivanja.

Zbog savršenstva i prihvaćenosti završili smo školu, slušali društvo i roditelje kao bi dobili Sveti gral koji će se ostvariti u odnosu, a kad tamo razočarenje. Nakon prvog poljupca dolaze ratovi, duboko se ruše projekcije, ali ljudi pokušavaju, upliću duhovnost pa se ponovno klanjaju pravilima. Pokušavaju biti dobri i ponovno uspostaviti trgovačko-obrtnički odnos s Bogom koji bi trebao nešto dati zauzvrat. Tada se vojska trgovaca u jednom trenutku razočara. Pronaći ćete jako puno takvih ljudi koje je prije duhovnost jako zanimala, ali u četrdesetim ili pedesetim polako nestaju, zavisi u kojoj su fazi započeli ovaj proces. Česta rečenica koju će ponavljati je: Pa ja se već 15 godina bavim duhovnosti. To je očekivanje trgovca savršenstvom. Držati se pravila, lijepog ponašanja, ali premalo se spuštalo u zdenac samoće i tame duše koja oplemenjuje tinkturom rastapanja oklopa savršenstva.

Razgolićen s tzv. manama jedino možeš započeti odnos u partnerstvu, dok mnogi traže status u odnosu i mnoge želje kao bi se osigurali,  kako bi iluzija savršenstva što dulje postojala. Mnogi ulaze u tajne ili nove veze kako bi pokušali drugom prilikom dobiti savršenstvo, a rezultati su porazni. Kako da prazna osoba dobije ljubav samo zato što je kroz život ispunjavala pravila koja su joj od autoriteta oca i majke, a kasnije društva trebala dati ono što sama osoba nije razvijala. Porazni su rezultati tragalaca za savršenstvom, ali sve dok postoji ta slatka iluzija nevidljivih darova društva postojat će i mit o savršenstvu, umjesto za postepenim prihvaćanjem sebe i razvijanjem svojih pogleda kakvi god oni bili.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]