[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
NauÄeni smo da je ljubav žrtva i nesebiÄnost, ali to je preuzimanje neÄeg Å¡to nije vaÅ¡e, već druÅ¡tvena navika da to ljubav jest. Primjerice, partner kaže da ide u stranu zemlju i vi krenete za njim. Tamo ste s njim, ali patite jer vam se uopće ne sviÄ‘a okruženje, ne sviÄ‘a vam se okolina, ipak ostajete, iako ste nesretni, napuÅ¡tate vlastitu osobnost i pomalo gubite snagu za život, Partner vam govori nakon nekog vremena da ste izgubili osobnost i da niste viÅ¡e ona osoba od prije Å¡to lako dovodi do prekida. Mislite da ste uÄinili sve za odnos, ali temelj odnosa je osjećaj onoga Å¡to jeste, Å¡to Äini vas ustvari sretnom osobom. Odlazite negdje gdje vi niste ono Å¡to jeste, a ne vidite da se radi o ovisnosti, onoga Å¡to ta osoba nosi, odnoga Å¡to vi želite projekcijski za sebe, a to je odluÄnost. Ovo su Äeste situacije u odnosu.
Kada su ljudi odabrali takav vid sreće, ostaje se u ovisnosti, a ona stvara usamljenost. Bez napuštanja ovisnosti ne možemo voljeti. Stvoreno je tisućljetno vjerovanje da ne možemo biti sretni i da nam uvijek nešto fali ili treba izvana. To je vjerovanje, ali koliko je ljudi to zaista provjerilo?
Primjerice, nametnut je mit da je sreća ako imaÅ¡ partnera, ako ga nemaÅ¡ to je nesreća. Ako ispitate ljude ili ono Å¡to govore ankete, u to ljudi vjeruju i dalje, unatoÄ Äinjenici od 50 posto rastavljenih brakova u razvijenim zemljama. Odnosi su za većinu privjesak ega koji služi u promotivne svrhe radi dobivanja erotskog kapitala koji je danas modni dodatak.
“Danas viÅ¡e nitko ne umire zbog kobnih istina, jer postoji previÅ¡e lijekova protiv njih.”
Friedrich Wilhelm Nietzsche
Smisao zaljubljivanja je osvještavanje osobnosti ili stvarnog voljenja iza polariteta kao je Nietzsche rekao: Što god se radi iz ljubavi, radi se s onu stranu dobra i zla.
Ljudi trpe i pate u nekoj vezi, dok ne shvate da ne znaju voljeti. Kada se povrijede dovoljno duboko onda Äovjek može reći da postoji bolji put koji poÄinje napuÅ¡tanjem ovisniÄke ljubavi. Kada se par rastane, povrijeÄ‘ena osoba prividno traži pomoć, dolazi ustvari po olakÅ¡anje. Nije nipoÅ¡to zavrÅ¡ila sa zaljubljivanjem, nije joj dosta povrjeÄ‘ivanja, ali kada smo povrijeÄ‘eni, tu bolest prenosimo i drugima, svojim bližnjima i djeci kao virus koji se Å¡iri zemaljskom kuglom, a poÅ¡to je većina u psihozi, to stanje zovemo normalnim jer većina je psihotiÄna. Paradoksalno, ljubav i sreća mogu opstati jedino ako izbacimo vjerovanje da nas netko ili neÅ¡to drugo može usrećiti. Pobjede koje leže u nama poÄinju, kada aveti svojih vjerovanja poÄinjemo mijenjati.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
