[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Svi oni koji žele okusiti život i ljubav, ako ne zarone u prljavštinu života, ostati će sakupljači lijepih misli koje će biti privlačne, ali neće ih moći primjeniti na svoj život. Ako vam je loše u životu to je zato jer nerazumijete svoj status, nerazumijete da ste suočeni sa skidanjem vlastite maske s lica, vaša slika o svijetu umire i to je dobro za vas, manje za ljude koji su navikli da služite njihovoj slici svijeta. Alkemičari su to razdoblje skidanja maske zvali nigredo, Zapad depresija, ali sve u svemu tada umire sve ono prosječno, površinsko, ono što čini život dosadnim. Mnogi se boje u odnosu dosade i rutine isključivo jer je teško vidjeti svoju Sjenu dosade i rutine, odnosno ljudi u stvarnosti jesu sljedbenici rutine koja im daje sigurnost. Upravo ono što ih ubija žele dati i vezi gdje naposljetku umiru uz sjedenje pred televizorom,  koji popunjava ljudsku dosadu, odnosno ljudi svojim navikama potvrđuju dosadu.

Kada on i ona žele bolji život, obično to nije život nego dosada jer za život treba znati živjeti, a to znači zaroniti u tamne vode kako kaže David Whyte: „Oni koji neće skliznuti ispod mirne površine na zdencu tuge.

Okretanje prema dolje kroz njegovu crnu vodu do mjesta gdje ne možemo disati nikada nećemo saznati izvor iz kojeg pijemo.

Tajna voda je hladna i bistra, gdje pronalazite svjetlucanje u tami.

Mali okrugli novčići koje bacaju u nju oni koji su poželjeli neÅ¡to drugo.”

Nakon završenog čarobnog plesa zaljubljenosti, kada se rodi dijete i kada rutina postaje stvarnost, ubrzo se ljudi počinju povezivati sa svojim narcističkim programima djetinjstva, tj., vraćaju se tajnim odnosima koji su ih davno povrijedili, a koje ljudi krivo zovu ljubav.

Dosada počinje činiti svoje, susret s vlastitom ispravnošću traži izlaz u vraćanju u djetinjstvo, želim ponovno biti bezbrižnosti dijete. Da, to su oni odnosi gdje ne želiš vidjeti da si se zaljubio u povrjeđivanje koje su ti davali roditelji jer ni oni nisu mogli voljeti sebe pa su davali ono što njima davali roditelji, a to smo zvali tradicija. Takva osoba ti se svidi kako bi ponovio isti pogled koji pronalazimo u prošlosti. Neki pronalaze, a da ne znaju stari arhetip trokuta ili tajne veze, u prosjeku oko 50 posto odnosa. Druga polovica koja to fizički me čini je u iskušenju, o tome sanja ili kako kaže Nietzsche: nemaju snage za taj korak, odnosno osjećaj krivnje ih u tome spriječava. Na kraju, sve to su odnosi koje motivira priča o zaljubljenosti, malo koga zanima osoba i kako s njome rasti, to su samo obrasci kako bježimo od stvarnog kontakta sa sobom. Ljubavnici ne razgovaraju, oni su na valu rizika od utapanja, oni se boje tamne vode i mulja tj., upoznavanja. Iz mojeg tridesetogodišnjeg iskustva mogu potvrditi da partneri ne razgovaraju o sebi na dovoljno iskren način i oni ne vjeruju da imaju svoju tamu. Kada ljubavnici nemaju hrabrosti o tome razgovarati njihov odnos je osuđen na avet rutine i dosade. Osjetiti život, roniti i plivati u tami mulja, predstavlja zadatak, a ne avanturu. Hrabrost da ne čekate fazu nigreda, već da  sami izazivate ovo stanje, vaš je spas. Budite dovoljno drski da tražite, u kraljestvo ulaze odvažni, a ne pristojni i slabi.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]