Jungova škola analitičke psihologije izrasla je iz intenzivnog osobnog i uzbudljivog procesa koji je Junga doveo do ruba njegove razumnosti. Rekli bismo: bez muke nema nauke.

Ipak, neke stvari dolaze k nama kao milost ili darovi od bogova ili boga, no, to nas neće spasiti od toga da se susretnemo sa svojom duÅ¡om. Nažalost, najveći dio kreativnog procesa je bolan, težak i zbunjujući put. Da li  kreativnost izražavate u pisanju romana, muzici, sikarstvu? Å to dublje kopate, to je veće blago, ali samo ako se može izdržati pritisak dubine. U svojoj Crvenoj knjizi Jung piÅ¡e: “Moja duÅ¡a me vodi u pustinju, u pustinju vlastitog Ja. Nisam mislio da je moja duÅ¡a pustinja, neplodna vruća pustinja, praÅ¡njava i bez pića “. Kada mislimo o duÅ¡i sigurno nismo mislili na nikakav susret s pustinjom. Jungova potraga za istinskim iskustvom njegove duÅ¡e, dovodi ga u osamu, daleko od “ljudi i dogaÄ‘aja”, “morate se odvojiti od svojih misli kako bi se mogli otvoriti životu duÅ¡e.”

Misli su jako važna funkcija na Zapadu. Inače na nju se najviše oslanjamo i jedino ju vidimo u stvarnosti dok ne vidimo osjećaje kao funkciju ili intuitivnu funkciju. To su funkcije koje mi ne uzimamo toliko u obzir i manje su nam važne.

Ono što je ovdje bitno jest osloboditi se privitaka o sebi jer ona ometaju pravo viđenje sebe ili duše.

Ako zamislite u sebi činjenicu da imate za nešto smisla i da ga ostvarujete u ovom svijetu, stavljate sebe u drugačiju perspektivu, malo pomalo na bilo kakav način ćete ostvariti tu funkciju.

Ako pustite da razmiÅ¡ljate o toj radnji godinama i sebe vidite u tam smislenom hobiju ili poslu, on će postati dio vaÅ¡eg identiteta. Å to je taj smisao istinitiji, to ćete lakÅ¡e   kontaktirati svoju duÅ¡u. “DuÅ¡a ima svoj osebujni svijet”, piÅ¡e Jung.

Sada dolazimo do prepreke. Jung izražava tu svoju zbunjenost i razočaranje kada se susreće sa svijetom duše, jer to je svijet u kojem odustajemo od ego svijeta. Tada se duša doživljava kao suha i neplodna za stvaranje novog svijeta. Tu se ustvari susrećemo sa Saturnom koji proždire sina jer on je ta pustinja, on vlada prekidima u vezama i on donosi taj strah od samoće zbog kojeg mnogi produžavaju loše veze kako se ne bi susreli sa samoćom. Astrologija smatra Saturna majstorom koji poučava o ograničenjima i dužnostima.

Često Saturnove pouke ne volimo i zovemo ga zlostavljačem, ali on nas podučava da budemo u službi duše. Slika u kojoj predaje svog sina odražava ideju oduzimanja onoga što je najdraže srcu.  Što znači raditi na stvaranju kontakta s dušom ili životom? Nitko se ne može zaštiti od čekanja, većina neće moći podnijeti tu muku. Strpljivo čekati i tolerirati svoje osjećaje nije popularan pojam u mainstream psihologiji. Ipak, to je obilježje jungijskog djela. Sve ono što je ego stvarao, u ovom slučaju pada u vodu pred svijetom duše i čekanja.

  Jung sugerira da naše putovanje prema cjelovitosti mora proći kroz ovu unutarnju pustinju. Kada se prepustimo osjećajima nepoznatog, možemo susresti dušu u obliku drugog, ili onoga tko smo i dijalog može započeti. U Jungovom smislu, tek tada smo zaista živi.

Nikola Žuvela

terapeut i jyotish savjetnik