Klasična psihoterapija traje oko četiri godine, dok je Jung smatrao da ona traje cijeli život, odnosno da bi bilo potrebno nekoliko života kako bi se mogli osvijestiti sve arhetipove koji čine ljudski razvoj. Recimo, ne možemo o odnosima i ljubavi naučiti u jednom životu kada razvoj ljubavi ide od strasti, posjedovanja a tek onda do ljubavi i nevezanosti. Da je kojim slučajem drugačije i da je to moguće, živjeli bi u okruženju u kojem bi većina ljudi bili sposobna za ljubav a situacija je potpuno drugačija.

 Zato jyotish govori o planetarnim razdobljima, ili astrologija o velikim tranzitima poput Saturna koji traje 30 godina. Klasična psihoanaliza uvijek i samo uvijek traži problem u roditeljima, dok, jyotish govori o događajima koje ste proživjeli u prošlim životima i koji sada utječu na vaše sadašnje stanje. Recimo, nedavno sam imao konzultaciju u kojoj je osoba imala odlične odnose s roditeljima, ali ako pogledate druge planete onda vidite da osoba nosi neobjašnjive strahove kojih nema u njihovim roditeljima, već ti strahovi predstavljaju jako loše prošloživotne odnose koji su bili traumatični. Ti događaji u ovom životu moraju biti zaboravljeni i potisnuti u podsvijest jer da su ih ljudi svjesni psihički ne bi mogli izdržati život u kojem žive jer bi bili opterečeni krivnjama. Tek traumatični događaji ili odnosi u ovom životu povlače sjećanja kako bi mogli biti razrješeni.

 TakoÄ‘er, ako imate odreÄ‘eni strah prema nekom ili nečem a ne nalazite pravi razloga tom dogaÄ‘aju, radi se upravo o planetarnim pozicijama koja govore o dogaÄ‘ajima koji su se zbili u proÅ¡lim životima. MeÄ‘utim, ta činjenica je povrÅ¡na ako se ne vratimo na početak teksta a to je da je takvo objaÅ¡njenje kao i objaÅ¡njenje psihoanalize je krivo u onom pogledu ako problem ne sagledamo iz Å¡ireg konteksta. Radi se o dogaÄ‘ajima koji nam služe u spoznajnom procesu a ne o dogaÄ‘ajima koji nas trebaju dalje traumatizirati radi manifestacije karme. Mnogi ljudi uče kroz karmu jer ne razumiju drugačiji jezik nego tek kada dobiju po ‘glavi’. Takvih je karata najviÅ¡e, takve situacije ljudi dobivaju za rjeÅ¡avanje problema jer jedino kroz ta iskustva uče.

No, kako kreće razvoj?

Oni ljudi koji su nazovimo ih mlade duše jako su vezani za roditelje, klan, zakone, naciju i religiju, u stanju su vas ubiti jer svoje ja jedino doživljavaju kroz taj aspekt postojanja. Tu je Freud bio u pravu, kao i o kasnijim fazama razvoja, ali onaj trenutak iskustva koju dobiva duša kada se odvaja od klana, kada postaje individua, kada su mu isporučena planetarna razdoblja koja razvijaju ženski princip a on je nosioc individualnosti, onda osoba nema više tako jaka traumatična iskustva, već su ona lakša, ali ujedno i zahtjevnija jer traže više percepcije i moći zapažanja stvari koje ljudi na ovoj razini postojanja ne vide. Ovo je doista skraćeni presjek razvoja, ali je dovoljno jasan da pokazuje put u kojem na kraju ne smijemo imati s ničim identifikaciju jer ona znači vraćanje u kolektiv. Razvijena individua se ne može s ničim poistovjećivati jer ona je sada individua koja je takva upravo zato jer se ne poistovjećuje i ne misli u okvirima. To je dakle proces koji kroz nekoliko planetarnih razvoja je imao za cilj da se osoba brusi kao dijamant jer jedino takva kvaliteta donosi rezultate. Imajte na umu da ono čega se bojite ili osjećate a nema valjani razlog u ovome svijetu, radi se o sjećanjima fragmenata vašeg prošlog života koji služe radi osvještavanje onih dijelova sebe ili arhetipova koji nas čine sposobnim za ljubav.

Nikola Žuvela

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net