[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
“Sve Å¡to se drži u tajnosti ne može se izlijeÄiti. Svjetlost ne može doprijeti do onoga Å¡to je zakljuÄano u mraku.â€
— Donna Goddard, Waldmeer
Prava osnova za promatranje samog sebe
“Kod samopromatranja, kao i u svemu, poÄetak je bitan i mora biti na pravim osnovama. Treba jako paziti Å¡to se naziva “ja”. Uglavnom, praktiÄki sve Å¡to možemo promatrati zapravo nije “ja”. Naravno, postoji pravo “ja†u svakoj osobi, ali ono se tako rijetko manifestira u nama da nije praktiÄno govoriti o njemu.
Samopromatranje znaÄi nepristrano promatranje samog sebe, umjesto da zapažanja temeljimo na onome Å¡to nam se sviÄ‘a ili ne sviÄ‘a. To znaÄi promatranje Äetiriju funkcija – intelektualne, emocionalne, pokretne i instinktivne. Samopromatranje takoÄ‘er znaÄi promatranje navika ovih funkcija. Da bismo to uÄinili, moramo izmisliti male prepreke za prekid navika.
Četvrti Put postavlja preduvjet za svako samopromatranje – slaganje sa samim sobom da se ne izražavaju negativne emocije. U tom nastojanju promatramo stalne promjene stanja naše svijesti. U bilo kojem trenutku smo bliži prvom stanju, au drugom trenutku bliže trećem stanju.
Prilikom promatranja važno je ne osuÄ‘ivati ​​ono Å¡to promatramo, već umjesto toga zauzeti neutralno glediÅ¡te. Jednostavno bilježimo ono Å¡to smo vidjeli, snimajući mentalnu fotografiju. Kad sami sebe osuÄ‘ujemo, ostajemo na razini subjektivnih sviÄ‘anja i antipatija i ne možemo poÄeti biti objektivni. Naravno, vjerojatno ne možemo jednostavno zaustaviti prosuÄ‘ivanje. ViÅ¡e je pitanje da im se ne vjeruje.”
–David Tuttle
„Svaki rad za razvoj ima dvije strane – neÅ¡to staro u Äovjeku mora biti ubijeno i neÅ¡to sasvim novo mora se roditi. Pripreme za jedno i drugo moraju ići jedno uz drugo, a zahtijevaju sasvim drugaÄiji rad. Zna se dogoditi (iako vrlo rijetko) da se staro u Äovjeku ubije, a da se novo ne rodi; tada je izgubljen, na moru, prepuÅ¡ten na milost i nemilost svakom vanjskom utjecaju, otvoren za ‘sedam Ä‘avola gorih od prvoga’. Može se takoÄ‘er dogoditi da se novo može roditi, a da staro ne bude ubijeno; tada će sve njegove nove percepcije, razumijevanja, moći biti zaÄinjene osobnim pogledom, služit će njegovoj glavnoj slabosti. Ravnoteža je vrlo nezgodna.â€
–Rodney Collin