[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Svako novo iskustvo i sve Å¡to nam se dogaÄ‘a obogaćuje nas i naÅ¡a svijest postaje sve kompleksnija i složenija, a opet jednostavna. Progres i dekadencija uravnotežuju jedna drugu, tako da svaka generacija ima neki svoj problem i može pronaći vlastita rjeÅ¡enja, ali u okviru ove dvije suprotnosti u kojima se dogaÄ‘a problem. Probleme vuÄemo iz proÅ¡losti ali iz tih iskustava pronalazimo rjeÅ¡enja koja ne mogu biti identiÄna. Ona su rezultat neprestanog prilagoÄ‘avanja. Tako da u religiji i duhovnosti isto ako imamo procese progresa i dekadencije i oni predstavljaju nužnost života koji ne daje Ävrste forme i upravo u tome jest mogućnost promjene. Stoga, svaka religija i svaka filozofija su rezultat generacija koje su radile na tom sustavu, a stimulans su dobili od individualaca koji su prodrli u konaÄno iskustvo. Možemo to zvati prirodnim dogaÄ‘anjem duha. Zato nam puno puta nisu jasni dogaÄ‘aji bilo u svijetu, bilo u duhovnosti jer kada vidimo sjeme drveta teÅ¡ko vidimo kako ono izgleda kada izraste. Svako iskustvo je teÅ¡ko prenijeti rijeÄima. Recimo, oni koji imaju dugogodiÅ¡nje iskustvo meditacije teÅ¡ko nekome mogu prenijeti to iskustvo jer onaj tko ne meditira ne može shvatiti njen proces i to je ono Äega većina nije svjesna, a stvara neosnovane predožbe i donosi krive zakljuÄke. Isto tako, nitko ne govori o tome da se Äovjeku dok meditira mogu pojaÄati emocije za nekoliko puta. Primjerice, strast, emocionalnost i preosjetljivost Å¡to su procesi koje većina ne zamjećuje i zbog toga je put traženja sebe izazovan, ali nekada i nerazumljiv kako za druge tako i za onoga tko se nalazi u tom stanju. Zato je bespredmetno govoriti o iskustvu. Budha je izbjegavao o tome govoriti o konaÄnoj stvarnosti jer to nas može samo zbuniti, time stvaramo u sebi nadreÄ‘enu osobu (Superego) u kojoj mi postajemo nesavrÅ¡eni i krivi Å¡to stvara veliki problem u traženju samoga sebe. Zato je važna praktiÄnost onoga Å¡to živimo i radimo.
Tako je i u objaÅ¡njenju nekih Äinjenica, nekome ovakav naÄin izražavanja može biti glup, nekome kompliciran, a nekome može odgovarati. Stoga je bitno govoriti Å¡to jasnije i sa Å¡to manje implikacija koje mogu stvoriti nadzemaljske predodžbe koje su stvar iskustva, ali ne i rasprave. Kada napuÅ¡tamo ego, otvara nam se prava mogućnost promjene, a tamo gdje nema rasta, ostaje samo forma. Tako je i s religijom, ako nije živa postaje mrtvi oblik Å¡tovanja kao i država koja danas nema nikakvu funkciju, ali oduzima prava graÄ‘ana kako bi opravdala svoje postojanje. ÄŒak i najbolja hrana ako stoji dugo postaje otrov. Tako je i s uÄenjima, mogu biti odliÄna ali nakon nekog vremena mogu postati otrov. To je zakon duhovnog razvitka i zato je Budha rekao da će budizam izgubiti svoju formu Å¡to se i dogodilo, ali to se može primijeniti na sve religije koje su viÅ¡e stvar tradicije i malo koja živi iznutra, odnosno ona nema viÅ¡e snagu koju je imala proje da je mijenjala druÅ¡tvo. Stoga, neko uÄenje ili tehnika može biti najbolja, ali nama ne mora odgovarati. To je put koji bi trebali slijediti ukoliko želimo slijediti sebe jer u nama leži živo iskustvo, ono nije nigdje izvana.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
