[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

U predkršćanskim misterijama, smrt mistika često se dovodilo u vezu sa žrtvenom smrću nekog boga. Poput boga koji je bio ubijen i raskomadan, i mistik je svoje udove i sposobnosti vratio prirodi. Snage donjeg svijeta podijelile su meÄ‘u sobom elemente  duÅ¡e koji ne pripadaju besmrtnoj biti, a to se “komadanje” u odreÄ‘enim slučajevima i slikovito doživljavalo kao takvo. Žrtvenu smrt boga, mistik mora iskuÅ¡ati na sebi kako bi, naposljetku, spoznao da bog – koji je prividno raskomadan u svijetu (da bi udijelio život mnoÅ¡tvenosti) – zapravo uopće nije nestao iz njega, nego je i dalje ostao besmrtan, bezvremen i nepodijeljen. Tako i čovjek spoznaje svoju vlastitu nepromjenjivu bit tek nakon Å¡to ostavi sve ono Å¡to je u njemu propadljivo, a u to spada ne samo meso nego i “duÅ¡a” stopljena s osjetilnim iskustvom.

Na početku djela najdragocjenija tvar koju proizvedi alkemičar jest pepeo preostao poslije izgaranja (calcinatio) neplemenite kovine. Pomoću tog pepela osloboÄ‘enog pasivne “vlage”, moći će zadržati hlapljivi “duh”.

Alkemičar Morien kaže: “Onaj tko zna kako očistiti i izbijeliti duÅ¡u i omogućiti joj da se uzdigne naviÅ¡e, a tijelo joj je dobro sačuvao od svake tame, crnila i zadaha…, taj će onda moći vratiti duÅ¡u tijelu, a u času njihova ponovnog sjedinjenja dogodit će se velika čuda…”.

Ukratko, sve što nam se događa svakodnevno, nema za cilj da nas povrijedi, već da sastavimo djelove sebe u cjelinu, da skupimo ono što smo zaboravili da postoji u nama, a ono doživljeno nam služi za proces alkemijskog procesa, kojeg proživljavamo kroz drame, gubitke, izgubljene ljubavi, ponižavanja na poslu iako nam se sve to čini besmisleno. Alkemija to samo pojašnjava kroz kovine i planete koje iz različitih djelova pretvaraju ono što treba rasti.

Kao Å¡to su sve stvari proiziÅ¡le iz Jednoga meditacijom Jednoga, tako se sve raÄ‘aju iz te jedne stvari prilagodbom.” To znači da hermetičko djelo proizlazi iz jedne jedine supstance, po uzoru na nastanak svijeta iz Jednog Božanskog Bitka posredstvom Jednog Duha, odnosno kao obrnuta, “tvarna” preslika tog nastanka.

 

Nikola Žuvela

[/two_third]