[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Ljudi  smatraju da ljubav ima veze sa srećom i nesrećom, a to znači nepreuzimanje odgovornosti. Ako želimo ljubav onda moramo biti spremni živjeti za nju kako bi mogli u nama transformirati žudnju, ono zemaljsko nagonsko unutar nas u ljubav. Žudnju ne možete pobjediti, možete je transformirati, njome vlada bog Pan, onim podzeminim što teče u donjim svijetovima naše prirode ili nesvjesnim vodama žudnje.

Kako danas ljubav izgleda; kupujemo snove kako bi pobjegli od sebe. Jedan poznati brazilski umjetnik, odrastao u favelama, obogatio se i jedno je vrijeme kupovao skupe stvari, ali ubrzo je osjetio ispraznost. Otišao je na smetlište i tamo s nekoliko ljudi koji tamo žive počeo slikati i oblagati u smeće stvorivši skulpture. Slike je odnio u London i puni iznos od svake prodane slike je poklonio tim ljudima. Izložba je postala posjećena koliko i Picassova izložba. Netko će pomisliti na dobro djelo, ali ovdje se najmanje radilo o dobrom djelu već o odabiru ljubavi, ali ne kao imperativ u kojem karitativno djelovanje predstavlja obvezu i žrtvu već shvaćanje da ljubav nije dobro i zlo već odabir životne stvarnosti, a ne iluzije. Ovaj umjetnik je pronašao ljubav tamo gdje se najmanje nadao, tamo čovjek ne traži zato je prazan.

Na svjesnoj razini vjerujemo da smo zaljubljeni i da smo pronašli osobu za kojom smo tragali. Točno je da smo tragali za tom osobom, ali ne zato što bi nas njezin dolazak usrećio, nego zato što nas s njom veže sveti sporazum u skladu s kojim nam on/ona odražava upravo ono na čemu moramo raditi kako bismo ponovno pronašli sadašnjost koja se ne temelji na životu u budućnosti ili prošlosti. Kad postane očito da su naše romantične zamisli puka mašta, a ne stvarnost, u nama se budi ogorčenost. Mi volimo fantaziju zaljubljenosti isključujući osobu i kažnjavajući je jer je ona uništila san i pogled na stvarnost koji je bio samo prijelazna faza kako bi se stvorila dublja ljubav. Zaljubljenost je puna ograda, ona nije otvorena za ljubav za primanje promjena koji svijet donosi, zaljubljeni su u strahu da im netko ne bi oduzeo njihovu fantaziju, zato većinom ljudi davaju iz straha, a ne iz ljubavi

Budući da ne prihvaćamo priliku za svjestan rad na onome što nam partner ili partnerica odražavaju, atributi koji su nas u početku privukli sada nas počinju ljutiti i smetati. Tada navlačimo oklop, branimo se i napadamo. Međutim, onog trenutka kad svjesno odlučimo razriješiti svoje emocionalne probleme, čitava se priča preobražava. Nakon toga počinjemo otkrivati da je ono što nas je u početku privuklo partneru ili partnerici bilo posve površno te da smo zapravo pokušavali razriješiti vlastiti osjećaj nedovršenosti u odnosu sa svojim roditeljima. Kada ostavimo prošlost zapisanu u našoj nesvjesnoj memoriji, počinjemo zapažati tko i što on/ona uistinu jest. Kada dođe do te spoznaje mi možemo razviti još veću bliskost ili shvatiti da smo se spojili na lažnim osnovama. Ako pobjedi ono prvo, naš se odnos poboljšava i postajemo bliskiji zbog toga što postaje izvorniji.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]