[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Meditacija se povezuje s religijskom tradicijom, ali ona izvorno nije pripadala dogmatskim pravilima iako je mnogi danas povezuju s pravilima. Primjerice, ako meditiraÅ¡ trebaÅ¡ se družiti s duhovnim ljudima. ProsjeÄni ljudi koji upražnjavaju neki vid meditacije u Japanu, Indiji ili Kini jednako su rijetki kao i na Zapadu.
Naime, rezultate ljudi postižu jako slabo jer meditacijom pokušavaju riješiti problem misleći da je dovoljno 20 minuta provesti u meditaciji. Drugo, nastavljaju živjeti i misliti suprotno od onog što meditacija jest jer 20 ili 40 minuta ne može ništa izmjeniti pošto se u tom vremenu teško udubljujemo u sebe jer nam je um potpuno usmjeren na vanjski svijet i ne vidimo da ga mi ustvari pokrećemo iznutra. Pravi meditant zna da je iskustvo toliko duboko  da je svjestan svojeg ega i potrebnog udubljivanja da bi se spoznala važnost mirnoće uma koji može zapaziti kako je svaki vanjski nemir koji mu dolazi u život izazvan njegovom unutarnjem nemiru i podjeljenosti koju stvara ego.
Meditacija nije bila dio ortodoksne religije i bila je u raskoraku u odnosu na religije. Dakle, meditacija pripada onim ljudima kojima nisu potrebni posrednici. Napetost izmeÄ‘u meditanata i vladajuće religioznosti bila je prisutna tamo gdje je postojala velika opreznost i strah od hereze, odnosno tamo gdje je postojalo dogmatsko službeno uÄenje i niska tolerancija u odnosu na svako odstupanje. Filozof i mistik su, naroÄito na Zapadu, bili u raskoraku sa dogmama i zbog svojih shvaćanja božanstva panteistiÄkih ili apersonalnih (ideja apsoluta, apsolutni duh).
Na Istoku nalazimo i shvaćanja koja će na Zapadu biti moguća tek u XX vijeku -ateistiÄku mistiku i meditaciju zasnovanu na ateistiÄkim pretpostavkama (rane upaniÅ¡ade, rana joga, filozofski taoizam). TakoÄ‘er, nalazimo i stajaliÅ¡ta u tim praksama  koja se ne odriÄu božanstava nego se smatra irelevantnim za razrjeÅ¡enje Äovjekovog položaja u svijetu (upaniÅ¡ade, rani budizam). Na osnovu toga vidimo da meditacija ne samo da nije iskljuÄivo vezana uz religijski okvir, nego je u nizu sluÄajeva njegovana u sklopu jednog ateistiÄkog stajaliÅ¡ta. Dakle, mistiÄna iskustva, ili meditiranje, mogući  su u ateistiÄkom ili nereligijskom okviru.
Povezivanje meditativnog i estetiÄkog iskustva nalazimo u Indiji i Kini od osmog stoljeća, pa nadalje. Poznata je ceremonija ispijanja Äaja kaligrafija, zen vrtovi i dr. Odnos umjetnosti, estetskog i meditativnog iskustva može imati razliÄite vidove. Meditacija može biti neka vrsta pomoćnog sredstva, poticaja ili pretpostavke u stvaranju. U drugom sluÄaju umjetniÄko dijelo ima za cilj prenijeti ili pobuditi u drugome meditativno iskustvo ili ideju. Osim toga estetsko iskustvo može biti vrsta pripreme ili uvodnog proÄišćenja, spremanja za dublji uvid ili meditativno iskustvo, poÅ¡to oba poÄivaju na srodnim svojstvima primaoca. Postoji joÅ¡ odnos meditacije i borilaÄkih vjeÅ¡tina. To je meditacija u funkciji uvećanja borbene uspjeÅ¡nosti, ali ona omogućuje promiÅ¡ljanje dubljih naÄela borbe i nadmetanja ljudi uopće.
Nikola Žuvela
