Ispravna percepcija u viđenju problema

Ono što pokazuje jyotish, odnosno događaji ili sudbina kako ih volimo kvalificirati, usmjereni su samo prema jednom cilju, okretanju od vanjskog svijeta predmeta k unutarnjem svijetu jedinstva ili univerzalnoj svijesti.

To je ulazak u bujicu oslobođenja, potpunog užitka i svi drugi sidhiji ili moći koje pojedinac na tom putu može dobiti, ne mogu se usporediti s ovim osjećajem.

Međutim, ono što ljudi zaboravljaju i čega se najviše boje, ono što smatraju najmrskije u sebi samom, upravo je spoznaja da SLABOST jest snaga preobražaja i IZVOR SNAGE. Paradoksalno, ali naš se um kroz čula spušta k mnoštvu stvari koje na početku razvoja grlimo kao sveti gral kojeg onda zovemo materijalizam ili pohlepa, ali to donosi mnošto ograničenja dok je proces upravo takav da mi napuštamo ograničenje, odnosno to je bit procesa slobode.

U jednoj budističkoj tezi, odnosno u Agganna –Sutti se smatralo da smo prije bila duhovna bića sposobna živjeti slobodno, ali onda smo počeli jesti plodove zemlje koji su nas sve više oblikovali u tijelo jer smo postojali sve čvršći, odnosno ponavljanje okusa i radnji formira i u živčanom sustavu mogućnost da nešto vidimo što prije nismo mogli. No, razvratnost i nemoral je učinio plodnu zemlju mjestom s malo hrane gdje se sve postizalo teškim radom i tada je nastalo Ja, vlasništvo koje dolazi od poljoprivrednog načina života i posjedovanja zemlje s kojim u paketu dolazi zavist i pohlepa, robovanje materijalnim stvarima, ukratko ograničenje. Ali u onom trenutku kada se naš um ili manas okrene od intelekta i čulnog svijeta prema unutarnjem izvoru, malo pomalo počinjemo uviđati iluziju o Ja –pojmu i ISKUSTVO koje za razliku od vjerovanja donosi viđenje i preobrazbu, a pri napuštanju materijalnog čovjek se boji da će izgubiti ono malo užitka, dok sasvim suprotno, to je put prema najvećem užitku. Ali što se napušta, da li materijalno? Ne, napušta se misaona struktura koja nas navodi na neprestano PONAVLJANJE događaja iz dana u dan ili kako je to Patanjdjali rekao, mentalni obrtaji ili virovi misli koji nas vraćaju u probleme i pravila i na taj način našu svijest porobljavaju. Napuštanjem misli dopuštamo viziji ili intuitivnoj spoznaji mogućnost viđenja beskonačnog iz kojeg nastaje trodimenzionalni svijet. To nije materijalni pojam kojeg naš ego može kontrolirati i zato mi bježimo od iskustva meditacije i lakše nam se  povezati s religijskim pravilima jer od njih je sačinjen ego i u njima on održava kontrolu kao izvor svojeg postojanja.

Pojavni trodimenzionalni svijet se pojavljuje u pravom svijetlu sačinjen od energije ili holograma naše svijesti i gdje intuitivna spoznaja preuzima naš život  napuštajući intelekt koji nas navodi neprestano na razlikovanje: bogat-siromašan, lijep-ružan itd. Jedina metoda kojom možemo razviti tu intuitivnu svijest jest meditacija bila ona šamanska, kršćanska, islamska, hinduistička ili čak i ateistička koju Zapadnjaci najviše nalaze kroz budizam iako krivo tumače prazninu ili ništavilo (u fizici praznina je zapravo puna energije, odnosno upravo je ništa najveći izvore energije u svemiru).

Dakle, meditacija omogućuje smirivanje misaonih aktivnosti, našeg neprekidnog razgovora sa sobom i intelektualiziranja unutar sebe i promjene pravca od mnogostrukosti kojim je prepun ovaj svijet prema jedinstvu ili jednom, ili kako bi rekli yogini usmjerenost prema jednoj točki-ekagrata. Sasvim suprotno od očekivanog, intuitivno daje uvid u opažajni i duhovni svijet bez razlika, odnosno percepcija da ćemo izgubiti pravo viđenje stvarnosti, mi tada počinjeno viđati stvarnost u svojem pravom svijetlu.

Mi ne vidmo da zapravo naš intelekt donosi grešku u promatranju, mi sve uzroke tražimo u vanjskom svijetu upadajući u sve veću iluzornost, dok jedino smirivanje intelektualnih formi donosi viđenje. Sve dok ne napustimo kontrolu i želju da posjedujemo, lišavamo se pravog intutivinog doživljaja užitka života.