[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Ono što pokazuje jyotish, odnosno događaji ili sudbina kako ih volimo kvalificirati, usmjereni su samo prema jednom cilju, okretanju od vanjskog svijeta predmeta k unutarnjem svijetu jedinstva ili univerzalnoj svijesti.
To je ulazak u bujicu oslobođenja, potpunog užitka i svi drugi sidhiji ili moći koje pojedinac na tom putu može dobiti, ne mogu se usporediti s ovim osjećajem.
MeÄ‘utim, ono Å¡to ljudi zaboravljaju i Äega se najviÅ¡e boje, ono Å¡to smatraju najmrskije u sebi samom, upravo je spoznaja da SLABOST jest snaga preobražaja i IZVOR SNAGE. Paradoksalno, ali naÅ¡ se um kroz Äula spuÅ¡ta k mnoÅ¡tvu stvari koje na poÄetku razvoja grlimo kao sveti gral kojeg onda zovemo materijalizam ili pohlepa, ali to donosi mnoÅ¡to ograniÄenja dok je proces upravo takav da mi napuÅ¡tamo ograniÄenje, odnosno to je bit procesa slobode.
U jednoj budistiÄkoj tezi, odnosno u Agganna –Sutti se smatralo da smo prije bila duhovna bića sposobna živjeti slobodno, ali onda smo poÄeli jesti plodove zemlje koji su nas sve viÅ¡e oblikovali u tijelo jer smo postojali sve Ävršći, odnosno ponavljanje okusa i radnji formira i u živÄanom sustavu mogućnost da neÅ¡to vidimo Å¡to prije nismo mogli. No, razvratnost i nemoral je uÄinio plodnu zemlju mjestom s malo hrane gdje se sve postizalo teÅ¡kim radom i tada je nastalo Ja, vlasniÅ¡tvo koje dolazi od poljoprivrednog naÄina života i posjedovanja zemlje s kojim u paketu dolazi zavist i pohlepa, robovanje materijalnim stvarima, ukratko ograniÄenje. Ali u onom trenutku kada se naÅ¡ um ili manas okrene od intelekta i Äulnog svijeta prema unutarnjem izvoru, malo pomalo poÄinjemo uviÄ‘ati iluziju o Ja –pojmu i ISKUSTVO koje za razliku od vjerovanja donosi viÄ‘enje i preobrazbu, a pri napuÅ¡tanju materijalnog Äovjek se boji da će izgubiti ono malo užitka, dok sasvim suprotno, to je put prema najvećem užitku. Ali Å¡to se napuÅ¡ta, da li materijalno? Ne, napuÅ¡ta se misaona struktura koja nas navodi na neprestano PONAVLJANJE dogaÄ‘aja iz dana u dan ili kako je to Patanjdjali rekao, mentalni obrtaji ili virovi misli koji nas vraćaju u probleme i pravila i na taj naÄin naÅ¡u svijest porobljavaju. NapuÅ¡tanjem misli dopuÅ¡tamo viziji ili intuitivnoj spoznaji mogućnost viÄ‘enja beskonaÄnog iz kojeg nastaje trodimenzionalni svijet. To nije materijalni pojam kojeg naÅ¡ ego može kontrolirati i zato mi bježimo od iskustva meditacije i lakÅ¡e nam se povezati s religijskim pravilima jer od njih je saÄinjen ego i u njima on održava kontrolu kao izvor svojeg postojanja.
Pojavni trodimenzionalni svijet se pojavljuje u pravom svijetlu saÄinjen od energije ili holograma naÅ¡e svijesti i gdje intuitivna spoznaja preuzima naÅ¡ život napuÅ¡tajući intelekt koji nas navodi neprestano na razlikovanje: bogat-siromaÅ¡an, lijep-ružan itd. Jedina metoda kojom možemo razviti tu intuitivnu svijest jest meditacija bila ona Å¡amanska, kršćanska, islamska, hinduistiÄka ili Äak i ateistiÄka koju Zapadnjaci najviÅ¡e nalaze kroz budizam iako krivo tumaÄe prazninu ili niÅ¡tavilo (u fizici praznina je zapravo puna energije, odnosno upravo je niÅ¡ta najveći izvore energije u svemiru).
Dakle, meditacija omogućuje smirivanje misaonih aktivnosti, naÅ¡eg neprekidnog razgovora sa sobom i intelektualiziranja unutar sebe i promjene pravca od mnogostrukosti kojim je prepun ovaj svijet prema jedinstvu ili jednom, ili kako bi rekli yogini usmjerenost prema jednoj toÄki-ekagrata. Sasvim suprotno od oÄekivanog, intuitivno daje uvid u opažajni i duhovni svijet bez razlika, odnosno percepcija da ćemo izgubiti pravo viÄ‘enje stvarnosti, mi tada poÄinjeno viÄ‘ati stvarnost u svojem pravom svijetlu.
Mi ne vidmo da zapravo naš intelekt donosi grešku u promatranju, mi sve uzroke tražimo u vanjskom svijetu upadajući u sve veću iluzornost, dok jedino smirivanje intelektualnih formi donosi viđenje. Sve dok ne napustimo kontrolu i želju da posjedujemo, lišavamo se pravog intutivinog doživljaja užitka života.