Ako bismo rekli što je najvažnije u životu onda možemo reći da je najvažnije ne donositi sudove na temelju memorije ili karmičkih ostataka u obliku misli, jer oni iskrivljuju stvarnost.

Sud donosimo iz trenutka, iz osjećaja ovdje i sada, iz sadašnjosti u kojoj prebiva ljubav. Naše ljubavi zasnivamo na  nesvjesnim karmičkim ostacima zasnovanim na dominaciji, koja se manifestira putem planeta. Tražimo partnere koji imaju slične karmičke obrasce, odnosno partner nosi sličnu projekciju problema kojeg trebamo riješiti. Kada se svađamo, onda to radimo jer tražimo da se partner uskladi prema mojim karmičkim obrascima ili arhetipskoj slici koja je programirana prošloživotnim iskustvima. Kad kažemo: volim te, onda to znači privlači me tvoji nesvjesni karmički programi, a obično su to iskustva koja su nam zajednička. Kad kažemo da je ljubav dobrota, ona to nije, jer ona postoji samo u prisutnosti i bez nesvjesne memorije. Ipak, sve dok se ne rješimo dubokih nesvjesnih memoriranih strahova i ljutnje, ne možemo biti okrenuti sadašnjosti jer nas vuku programi prošlosti.

Yoga je tražila rješenje u osmeročlanom putu u kojem se kroz meditaciju spaljuju nesvjesni spremnici ili bidje, taoizam je tražio kroz taoističke tehnike, misticizam kroz ljubav prema Bogu a današnje vrijeme kroz mnoge duhovne tehnike do Jungove psihoterapije.

Sve dok ne osvijestimo da mi razmišljamo na temelju krivih informacija dobivenih iz nesvjesne memorije, ne možemo vidjeti da krivo percipiramo stvarnost što donosi toliku količinu boli u ljudske živote. Nismo niti u stanju dijagnosticiranja stanja, odnosno velika većina ljudi programe ne vidi, ne priznaje psihičku stvarnost i veliku većinu problema proživljava kroz bolesti i vanjsek nesreće. Kada ljudi problem prebace u psihičko i vide da njihov problem s poslom ili ljubavi dolazi iz kolektivnih memorija, a ne od stvarnog problema, kao covilizacija napraviti ćemo najveći pomak.

Nikiola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut