[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Prema Suzukiju, glavna odlika znanstvenoga pristupa jest opisivanje predmeta. Govori se o predmetu, ide se oko njega kako bi se uhvatilo sve Å¡to privlaÄi naÅ¡ osjetni intelekt i apstrahira se od predmeta. Kada se zavrÅ¡i taj proces onda se sintetiziraju ove analitiÄke formulirane apstrakcije, pa se rezultat uzima kao sam predmet. Glavno pitanje koje se postavlja jest: je li tom formulacijom izreÄena bit predmeta?
Predmet o kojem govorimo samo je zbroj apstrakcija, a ne sam predmet. Pravi se pristup svodi na ulaženje u sam predmet i njegovo spoznavanje iznutra. Spoznati cvijet znaÄi biti cvijet, cvjetati kao cvijet. Kada se to postigne, onda se ulazi u sve njegove tajne, radosti i patnje. Ali spoznaja cvijeta tu ne zavrÅ¡ava, jer kada se spozna bit cvijeta, spoznaje se bit svemira, a onda i tajna naÅ¡ega ja. Ovakav naÄin spoznavanja stvarnosti Suzuki naziva voljnim ili stvaralaÄkim. Kako vidimo, ovakav pristup ne ide prema sjeckanju stvarnosti već prema prihvaćanju života upravo onakvog kakav on jest. Prema Suzukiju to znaÄi ”zaranjati u izvor kreativnosti i ispijati sav život koji je u njemu. To vrelo je naÅ¡a unutraÅ¡njost. Cvijet, meÄ‘utim, nije svjestan sebe. Ja ga budim iz nesvjesnosti (…) Dok nauÄnik ubija, umjetnik pokuÅ¡ava ponovno stvoriti. On zna da se stvarnost ne može doseći racionalnim razmiÅ¡ljanjem. Zato umjetnik upotrebljava platno, kist i boje i pokuÅ¡ava stvarati iz nesvjesnog (kreativnog) dijela svog bića. Kad se ta unutraÅ¡njost iskreno identificira, odnosno spoji sa svemirom, umjetnikova djela su nepatvorena. Razlika izmeÄ‘u umjetnika i znanstvenika jest ta Å¡to umjetnik stvara iznutra, osjeća i živi stvarnost, dok znanstvenik stvar promatra objektivno, tj. povrÅ¡no. Znanstvenici sve svode na koliÄinske mjere. U tu svrhu oni izmiÅ¡ljaju tehnologiju, koja je glavno obilježje moderne kulture. Sve Å¡to se ne može svesti na koliÄinske mjere, znanost proglaÅ¡ava nenauÄnim i neupotrebljivim. Znanost stvara pravila, a stvari koje joj izmiÄu znanstvenici ostavljaju prirodno po strani, jer ne spadaju u podruÄje njihova prouÄavanja. Suzuki istiÄe: “KoliÄine su predodreÄ‘ene da budu beskonaÄne i nauka će jednog dana morati priznati svoju nemoć da nadmudri stvarnost. Nesvjesnost je van polja znanstvenog prouÄavanja. Zato nauÄnici mogu samo ukazati na postojanje takvog podruÄja, i to je od znanosti dosta.”
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
arudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net