[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Prema Suzukiju, glavna odlika znanstvenoga pristupa jest opisivanje predmeta. Govori se o predmetu, ide se oko njega kako bi se uhvatilo sve što privlači naš osjetni intelekt i apstrahira se od predmeta. Kada se završi taj proces onda se sintetiziraju ove analitičke formulirane apstrakcije, pa se rezultat uzima kao sam predmet. Glavno pitanje koje se postavlja jest: je li tom formulacijom izrečena bit predmeta?

Predmet o kojem govorimo samo je zbroj apstrakcija, a ne sam predmet. Pravi se pristup svodi na ulaženje u sam predmet i njegovo spoznavanje iznutra. Spoznati cvijet znači biti cvijet, cvjetati kao cvijet. Kada se to postigne, onda se ulazi u sve njegove tajne, radosti i patnje. Ali spoznaja cvijeta tu ne zavrÅ¡ava, jer kada se spozna bit cvijeta, spoznaje se bit svemira, a onda i tajna naÅ¡ega ja. Ovakav način spoznavanja stvarnosti Suzuki naziva voljnim ili stvaralačkim. Kako vidimo, ovakav pristup ne ide prema sjeckanju stvarnosti već prema prihvaćanju života upravo onakvog kakav on jest. Prema Suzukiju to znači ”zaranjati u izvor kreativnosti i ispijati sav život koji je u njemu. To vrelo je naÅ¡a unutraÅ¡njost. Cvijet, meÄ‘utim, nije svjestan sebe. Ja ga budim iz nesvjesnosti (…) Dok naučnik ubija, umjetnik pokuÅ¡ava ponovno stvoriti. On zna da se stvarnost ne može doseći racionalnim razmiÅ¡ljanjem. Zato umjetnik upotrebljava platno, kist i boje i pokuÅ¡ava stvarati iz nesvjesnog (kreativnog) dijela svog bića. Kad se ta unutraÅ¡njost iskreno identificira, odnosno spoji sa svemirom, umjetnikova djela su nepatvorena. Razlika izmeÄ‘u umjetnika i znanstvenika jest ta Å¡to umjetnik stvara iznutra, osjeća i živi stvarnost, dok znanstvenik stvar promatra objektivno, tj. povrÅ¡no. Znanstvenici sve svode na količinske  mjere. U tu svrhu oni izmiÅ¡ljaju tehnologiju, koja je glavno obilježje moderne kulture. Sve Å¡to se ne može svesti na količinske mjere, znanost proglaÅ¡ava nenaučnim i neupotrebljivim. Znanost stvara pravila, a stvari koje joj izmiču znanstvenici ostavljaju prirodno po strani, jer ne spadaju u područje njihova proučavanja. Suzuki ističe: “Količine su predodreÄ‘ene da budu beskonačne i nauka će jednog dana morati priznati svoju nemoć da nadmudri stvarnost. Nesvjesnost je van polja znanstvenog proučavanja. Zato naučnici mogu samo ukazati na postojanje takvog područja, i to je od znanosti dosta.”

 

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]

arudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net

katalog-samozavaravanja-cover1cm1korice-nikola31zuvela_korice_201300jedan-mus-nikola-500pxcover15-12-2016-o-ljubavi-page-001-2