mi[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Bez želja i obmana, život bi bio dosadan. Kada se bol lomi preko naÅ¡ih leÄ‘a onda otkrivanje istine o sebi povlaÄi niz problema. Javlja se strah koji stvara scenarije, a u kojem nema niti jednog u kojem nas um navodi da meditiramo, odnosno da meditacijom rjeÅ¡avamo problem. Jasno, iza svega stoji ego proizvoÄ‘aÄ straha jer je u njemu najveći strah od nestajanja. On od straha da ne nestane proizvodi uspjeh. Ego postavlja zamku na naÄin da se identificiramo s vlastitim uspjehom i kroz tu prizmu druge možemo unižavati i umiÅ¡ljati da smo iznad njih, a da pritom ne vidi da uspjeh ne znaÄi i pamet. Uspjeh nema veze s mudrošću i emocionalnom inteligencijom jer uzdizanjep sebe dolazi zbog neznanja tko sam ja. Ako nam je jak osjećaj za uspjeh, proporcionalno tome je jak i osjećaj nesigurnosti. Dakle, uspjeh je motiviran strahom, a strah je naÅ¡ um koji proizvodi laž o stvarnosti.
Å to bi se dogodilo da sve nestane? NiÅ¡ta, ali želja da se ostane u umu je ogromna, a strah da otkrijemo tu istinu stvara pregrÅ¡t obmana, pa Äak i ludilo ili shizofrenija je bijeg od istine. Proizvodimo toliko tehnologije iz dubokog straha, a strah je toliki da uniÅ¡tavamo sve oko sebe, a da pritom nismo svjesni da je ljubav tek kada napustimo strah od egzistencije.
Ono s Äime se najviÅ¡e bavimo u životu jest prikupljanje stvari i tuÄ‘ih misli, te razmiÅ¡ljanje o stvarima i osobama koje nemamo, a kada ostvarimo tu želju i kada osobe ili bogatstvo postanu dio nas, ponovno maÅ¡tamo o onome Äega nema i tako u nedogled. Bijeg u tragiÄnost, bijeg u patnju, isto tako su zamka uma, ali duboka vjera da oni postoje, obilježava naÅ¡u civilizaciju a onda i postojanje straha kojim se hranimo. Kolektivno razmiÅ¡ljanje se temelji na ovim uvjerenjima koja su u umu ili nesvjesnom, ona su toliko duboka da su arhetipska, ali mi i dalje vjerujemo u njih iako su proizvod iluzije. Jedino kada volimo onda smo izvan uma, ali to brzo zaboravljamo jer momentalno živimo u umu, pa stoga, potreba za seksom je kao želja da se pobjegne iz uma, a destruktivan bjeg su alkohol i drugi stimulansi. Kada maÅ¡tamo o ljubavi to znaÄi da ne želimo ljubav jer nju možemo živjeti ovdje i sada, odnosno niÅ¡ta nas ne sprijeÄava da drugima dajemo ljubav koja ne mora biti partnerska. Sve je stvar odabira, i stvari same po sebi jesu jednostavne, ali tek kada zavrÅ¡imo sa tisućljećima u kojima smo hranili strah i pohranjivali ga u nesvjesno, možemo u vlastitom životu krenuti prema stvarnijem životu.
Nikola Žuvela
terapeut i jyotish savjetnik
