[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Novozavjetni ili indijski tekstovi, samo su naizgled jednostavni, ali oni u sebi skrivaju duboku filozofiju koja se oslanja na praksu, a takvu praksu zapadna filozofija isključuje. Time Nietzsche s pravom tvrdi da je znanstveni pristup i pretvaranje stvarnosti u pojmove, želja čovjeka da posjeduje svijet i stvari, a posjedovanje samo po sebi nije traganje za istinom. Posjedovanje nije razumijevanje stvarnosti i želja da ju shvatimo. Partnera se u odnosu isto tako posjeduje, partneri ne teže da ga razumiju.

Stoga je mistika sa svojim specifičnim jezikom bespravno marginalizirana i zapostavljena jer korisiti simbole i jezik nesvjesnog u zaključivanju. U racionalnom zaključivanju nema mjesta za uzrečicu ”blago siromasima duhom” jer takva rečenica ruši spomenuti način zaključivanja. Upravo je takva zagonetka za mistike predstavljala inspiraciju za otkrivanje značenja arhaičnog jezika kojeg je znanost naivno zaobišla uplevši se u igru teza i antiteza isključivši mitove i vjerovanja koje je dotadašnji čovjek njegovao. Primjerice, mistik ne odustaje od nelogičnosti koje pronalazimo u simbolima jer nelogičnost je ono što nismo nadišli poput dobra i zla, ono od čega vrvi mistika. Stoga znanja istočnih religija i filozofija pomažu našem intelektu i intuiciji da te stvari donekle razumijemo.

Kao što znamo, to je zapadnjački način da se pod plaštom takozvanog naučnog znanja sakrije vlastito srce. S jedne strane zato što se Zapadnjak plaši znakova živog učestvovanja, a s druge strane, zato što bi shvaćanje tuđeg duha praćeno osjećajima moglo dovesti do doživljaja koji bi se morao uzeti ozbiljno. Znanost mora služiti; ona griješi kad uzurpira prijestol u pogledu otkrivanja onog duševnog. Ono što nas razvija jest nelogičnost simbola ili nelogičnost u vezi. Kada partner kaže volim te, malo znamo što je tu logično, ali ljubav osjećamo. Učiti se ljubavi u suprotnosti života najveći je domet ljudskog razvoja.

Nikola Žuvela

[/two_third]