[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Procjene stvarnosti koje Äinimo svakodnevno, zasnivaju se na usporedbi, a ona stvara polarizaciju i konflikt koji predstavlja bit svakog života. Bolesti su ustvari manifestirani konflikti. U partnerskim odnosima odabiremo partnera koji ima upravo suprotne osobine ili naÅ¡e slabosti i tada dolazi do sukoba ili razoÄarenja. Tako je i sa osobama koje nas nerviraju. Radi li se o nekom politiÄaru, Å¡efu ili partneru, sasvim je svejedno. Na taj naÄin stvaramo iskrivljenu sliku stvarnosti. U ogledalu naÅ¡e subjektivne stvarnosti vidimo neÅ¡to Å¡to se ustvari ne deÅ¡ava. Umjesto da shvatimo kako sudimo zbog stvorene polarizacije, mi se okrećemo borbi u vanjskom svijetu i tako sve one bolesti poput npr. nacionalizma nastaju u tom malom Äovjeku koji je nosilac ovog sukoba. On ne može vidjeti u sebi svoju slabost i tako sukob postaje vanjski objekt, poput mržnje nekog naroda ili migranata.
 Konflikt služi tome  da se naÅ¡ problem izvuÄe na vidjelo. Dakle, krenemo li neÅ¡to rjeÅ¡avati, problemi se automatski poÄinju gomilati. Mi rjeÅ¡imo jedan problem onda dolazi drugi. Mi smo tada uhvaćeni u polarizaciju svijeta i poÄinje naÅ¡e duboko nezadovoljstvo jer ne razumijemo proces. Tako stvaramo sliku svijeta, to rade i drugi te tako nastaje stvarnost kakvu sada imamo u kojoj svi identiÄno razmiÅ¡ljamo o problemima koji nas okružuju. To je grupno i plemensko razmiÅ¡ljanje gdje za sve postoje odogovori, a svi odgovori koje ćete Äuti bit će konstruirani na temelju straha i bijesa.
S druge strane, mi možemo neÅ¡to željeti i stvarnost će se ponaÅ¡ati drugaÄije, zato je potreban drugaÄiji pristup tom problemu, ali mi obiÄno tjeramo po svome, nastavljamo željeti iako se razoÄaravamo u onome Å¡to želimo, ali ono Å¡to želimo predstavlja neÅ¡to Å¡to je nepromjenjivo. Mi dajemo tom željenom važnost, bilo proÅ¡loj ljubavi ili nekoj opsesiji, poput želje za slavom.
Tada imamo osjećaj kao da nam se svijet inati. Kada želimo nekog i stvari ne idu kako smo htjeli, tada dolazi do nepoželjnih dogaÄ‘aja koji iskrivljuju naÅ¡u sliku stvarnosti. Frustracija i bijes su rezultat. Tako izabiremo jednu stranu objaÅ¡njenja zaÅ¡to nam se to dogodilo, izabiremo miÅ¡ljenje većine o tom problemu koja ima već usvojene stare stavove i upadamo u mlin koji stvara identifikaciju sebe s nižim emocijama. Recimo, zaljubio sam se u Anitu, kada sam joj priÅ¡ao, odbila me. Onda se ovaj muÅ¡karac služi ružnim usvojenim reÄenicama o ženama koje su muÅ¡karci stvarali tisuÄljećima i na taj naÄin se on poistovjećuje s kolektivnom frustracijom.
Mi uvijek kada odabiremo jednu stranu, uvjetujemo i svoje bližnje, te ih uvlaÄimo u taj problem jer ih negdje krivimo za neuspjeh. Stoga, bitno je osvjestiti nesvjesno zauzimanje stava koje vodi do sigurnog razoÄarenja. Suprotan proces je istraživanje onoga Å¡to me privuklo, razgoliÄavanje svoje želje i na taj naÄin kada pronaÄ‘emo Å¡to je vrijedno koraka ili prilaska nekoj osobi, tada smo jasniji drugoj strani i sigurno je da će prava želja u kojoj tražimo samo ljubav, pronaći drugu stranu koja uzvraća jer tada ta osoba isto želi ljubav. Neuzvraćanje ljubavi ne dolazi jer motivi su krivi, a teÅ¡ko je zaći iza maske i vidjeti kako ono željeno nije bilo iskreno i da je osoba u koju smo se razoÄarali ustvari bila nosilac nekih naÅ¡ih inhibicija koje si ne priznajemo u svakodnevnom životu.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
