[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Odgoj djece ne postoji kao takav, a pedagogija kao nauka je okrnjena i ne daje nikakve rezultate jer ne priznaje psihu i ne usmjerava odgoj prema razvijanju procesa individuacije.
Rezultate pedagogije možemo vidjeti u obrazovanju ili bilo kojoj ustanovi koja služi za umrtljivanje Äovjekovog duha. Odgajati ljude da budu kolektivna bića, a ne individualna, najgori je oblik uniÅ¡tavanja Äovjeka i poÄetak svih problema s ovisnošću, psihiÄkim bolestima i općenito devijacijama koje imamo u druÅ¡tvu.
Odgoj djece za roditelje je njihova želja za sebiÄnim naslijeÄ‘em svog ja, odobravanje samo onog Å¡to ja jesam. Stoga, svaki odgoj je trauma.
Ono Å¡to roditelji vide u svojoj djeci jest njihov narcisoidni odraz. Kada su prije nekoliko godina otkrili pedofila trenera u “razvijenoj” NorveÅ¡koj koji je silovao 300 djece, a 600 mama i tata nije imalo pojma da se to dogaÄ‘a njihovoj djeci tri godine. Toliko o poznavanju svojeg djeteta i shvaćanju ovog problema i eto potvrda gornje teze.
Naravno, mnogi će roditelji reći da nje lako izvlaÄiti iz njih afekt jer se govori o istini, ali Äinjenica je da roditelji ne vole svoju djecu Å¡to je E. Fromm jako dobro obradio u svojim temama. Nažalost, ovdje se radi o znanosti jer 85 posto obitelji je statistiÄki podatak o disfunkcionalnim obiteljima u populaciji, dok se govori o 80 posto narcistiÄke populacije, a kako Narcis može voljeti?!
Odgoj djeteta je neÅ¡to na Å¡to se malo može utjecati jer kako možeÅ¡ odgajati, a ne znaÅ¡ Å¡to je ispod haube tj., u nesvjesnom neosvjeÅ¡teno? Možemo samo sugerirati, dok dijete koje dobivamo u svoj život može biti utjelovljenje Sjene, a to znaÄi prolazak kroz velika i teÅ¡ka iskuÅ¡enja, odnosno takva iskustva mogu biti iskljuÄivo jer nesvjesno će vas pogoditi tamo gdje ste najslabiji i na muÄan naÄin vam prirediti vaÅ¡e odrastanje.
ÄŒovjek može uniÅ¡titi dijete, a odgoj ustvari poÄinje sa 40 godina kako su otkrili Platon, Jung ili kabala. Tek tada nam neke stvari mogu biti jasne gdje možemo složiti svoja iskustva i gdje libido teÄe prema unutra.
Jung kaže: “Ne živi se predugo u infantilnoj okolini, odnosno u krilu obitelji bez izvjesnog ugrožavanja svoga duÅ¡evnog zdravlja. Život zove Äovjeka van u samostalnost i tko se ne odazove ovom pozivu iz djetinje komotnosti i bojažljivosti postaje ugrožen neurozom. Ako se ona već jednom pojavila, uvijek će se pojaviti i punovaljani razlog da se pobjegne od borbe sa životom i da se zauvijek ostane zakoÄen u moralno zatrovanom infantilnom ozraÄju.[…]
Bez suradnje s nesvjesnim i njegovim instinktivnim snagama, svjesna bi liÄnost bila preslaba da se, s jedne strane, otrgne od svoje infantilne proÅ¡losti te, s druge strane, da se usudi upustiti u tuÄ‘i svijet s njegovim nesagledivim mogućnostima.
[…]
Za životnu borbu nužan je sav libido. Tu odluku koja treba raskinuti sve sentimentalne veze s djetinjstvom, s ocem i majkom, snivaÄ/ica […] mora donijeti ako želi slijediti poziv vlastite sudbine.”
Htjeli ili ne, dijete se na kraju mora odvojiti od roditelja i nadići ih ako želi iznutra odrasti. PoÅ¡to je to težak zadatak, većina ÄovjeÄanstva provest će u neurozi poput pandemije, a onda dolazi ekonomska kriza kao druga pandemija.
Nikola Žuvela
