Å to je Merkur i u kojem je odnosu s Jastvom ili Bogom?

Jung nam je ostavio nasljedstvo koje, ako želimo unaprijediti stvarnu duhovnost, moramo nastaviti istraživati i pokušati vidjeti što su nam to preci ostavili u prošlosti. Koliko je to bitno dovoljno govori obrazovanje koje nas je dovelo do uništenja planeta jer nismo povezani s unutarnjim istinama, a jedno o tih istina je učenje o Merculiusu ili u astrologiji učenje o Merkuru.

Tijelo i duša iako odvojeni ujedinjeni su u misteriju života. Koliko ste čuli slučajeva čudesnih izlječenja a njime vlada Merkur koji je kao simbol ispred svake ljekarne.

Merkur je u alkemiji element žive, a on je ustvari duh. On se nalazi u korijenju stabla života. U indijskoj tradiciji on je viveka ili viđenje stvari onakvima kakve jesu tj. razlučivanje bez utjecaja pet osjetila. Na jeziku Upanišada, on je osobni atman drveta. Simbolički se smatra da je on izoliran u boci, on odgovara egu, ali istodobno i principu individuacije. Merkur naslonjeni na pet osjetila ili znak u kojem se nalazi dovodi do iluzije individualnog postojanja odnosno krive percepcije. U svakom znaku u kojem se nađe on pokazuje kako zaključujete uskogrudno i često krivo.
Ako uspijemo Merkura osloboditi od ega ili znaka u kojem se nalazi u vašoj natalnoj karti, on poprima karakter nadpersonalnog atmana. Ako prevedemo jednu alkemijsku izreku ona kaže  da je Jastvo ili atman podređen, ali, s druge strane, vlada samom osobom. Vidimo kako je sve obilježeno suprotnostima i dvostrukostima koje ljudi  nikako ne mogu razumijeti i žive u jednodimenzionalnoj stvarnosti.

 Jastvo ili atman se manifestira kroz kolektivno nesvjesno u simbolima, vizijama, ali i individualno kroz unutarnji glas ili viziju.
U alkemiji se kaže da kada čovjek krene tražiti duhovno je neiskusan i naivan, odnosno on je “siromaÅ¡ni učenik s duhom u boci”. Ustvari prikazuje duhovnu avanturu slijepog i neprobuÄ‘enog čovjeka. TakoÄ‘er kaže alkemija da je u toj potrazi na početku i svinjar koji se popeo na svjetsko drvo. Zato religija postaje tako ružna jer mnogi ljudi ulaze u duhovno upravo takvi, kao siromaÅ¡ni čovjek ili svinjar koji žele spoznati neÅ¡to Å¡to je aristokratsko, bezgranično i onda unose svoje stavove u nju poput mržnje prema drugom. Naime, država i religija da bi bili prihvačeni od ljudi moraju sadržavati neku mržnju inače ne mogu opstati. Zato alkemija početnike zove pravim imenom, na početku je svaki aspirant jednodimenzionalan i očekuje da, ako prihvati pravila, automatski postaje duhovan. Tako funkcioniraju sve religijske organizacije koje se baziraju na jednostavnim pričama o životu poput: pogledaj dobro u sebi, budi zahvalan, ako misliÅ¡ dobro privuči ćeÅ¡ dobro, loÅ¡e miÅ¡ljenje stvara pesimistični život, trebamo pomagati drugima. Kada pogledaÅ¡ Å¡ire toliko puno priča o duhovnosti gdje je religija u tom jednostavnom stanju pala na svim ispitima, ratovi i uniÅ¡tavanja planeta pokazatelj su da je to bio put za naivne. Kada bi učenje bilo takvo da se propagira meditacija propitivanje svih emocija koje osjećaÅ¡, sagledavanja snova, te odnos s partnerom kao odnos sa tvojom Sjenom iznutra, onda bi propale spomenute organizacije.

 Kada počinje proces individuacije, najčešći alkemijski simbol za to je drvo koje se inače pojavljuje u snovima, a potječe od rajskog stabla znanja. Zato je Merkur ustvari demonska zmija, zao duh potiče i nagovara na znanje kako bi čovjek spoznao svoju božansku prirodu koja se sastoji od upoznavanja suprotnosti.
Duh Merkura je tamna strana. Jedan od njegovih aspekata je ženska zmija-demon, Lilith, koja živi na filozofskom stablu. On je u kršćansrtvu ustvari Duh Sveti. On je šokantni paradoks.

Ipak, na takvu interpetaciju reagirmo dok je potpuno prihvatljiva Stvoriteljovo stvaranje nevinog raja uz prisutnost opasne zmije na drvetu, koja se “slučajno” nalazi na istom drvetu kao i zabranjene jabuke.
Moramo priznati da i bajka i alkemija Merkura prikazuju u pretežno nepovoljnom svjetlu, on je dvosmislen, mračan, paradoksalan, nekada djeluje đavolje i poznato je da se prerušava u anđela svjetlosti. On  je ustvari skriveni bog koji nosi u sebi ujedinjene suprotnosti. On svoje postojanje duguje zakonu kompenzacije, a cilj mu je stvoriti most preko ponora koji razdvaja dva psihološka svijeta gdje Merkur kompezira sve ono što svijetli i što je označavano kao Krist. Sve ono tamno što čovjek nije mogao shvatiti gurnuo je u tamu nesvjesnog koju preuzima Merkur. On nadomješta sliku koja fali svijetlu. Svijetlo treba Sjenu.

Za kršćanski mentalitet mračni lik je uvijek vrag. Merkur bježi od te interpetacije, on nam pomaže da rijeÅ¡imo sve ono Å¡to je u nama odvojeno. Zato on vlada psihoterapijom jer govorom ili Merkurom izgovara ono tamno i neizrečeno i Å¡to nas boli u duÅ¡i. Jung je rekao da Merkur “predstavlja dio psihe koji kršćanstvo zasigurno nije oblikovalo i ni u kojem slučaju ne može biti izražen simbolom Krist… Predstavlja sve one stvari koje su uklonjene iz kršćanskog modela.” Merkur je bio izbjegavajući prevarant, mijenja oblik koji se smatrao dvoličnim. Bio je u srodstvu s Hermesom – Bogom Otkrivenja, germanskim Wotanom, egipatskim Thothom i zlonamjernim Saturnom. Saturn je prebivaliÅ¡te samog vraga i da citiramo Junga: “Ako Merkur nije baÅ¡ sam Zao, on ga barem sadrži.” Jung nastavlja: “Merkur se uistinu sastoji od najekstremnijih suprotnosti; s jedne strane nesumnjivo je sličan božanstvu, s druge strane, nalazi se u kanalizaciji.” Jung nastavlja: “Koncept sveobuhvatnog Boga mora nužno uključivati ​​i njegovu suprotnost.

Citirajući Junga, “Krist se pojavljuje kao arhetip svijesti, a Merkur kao arhetip nesvjesnog.” Gledano zajedno, Kristovi i Merkurijevi likovi ponovno predstavljaju Jastvo u njegovoj cjelini, u svijetlim i tamnim aspektima svijesti i njegove neodvojivosti od nesvjesnog. Merkur je sama poruka. Iako se doimao kao izazivač problema, Merkur se, poput Krista, smatrao mirotvorcem, spasiteljem, vodičem kroz podzemlje, posrednikom izmeÄ‘u zaraćenih elemenata psihe, kao i producentom jedinstva. Merkur je lik koji glumi marginaliziranu ulogu, predvodi graničnu liniju, mjesta prijelaza i raskrsnice.

 Svaki je bog, kao i svaki arhetip, imao zlokobnu sjenovitu stranu, pa tako i Merkur. U Alkemijskim studijama Jung upozorava da Hermes dolazi kao lumen naturae (svjetlost prirode) samo onima koji su pažljivi i budno mu teže, dok se za mnoge ista svjetlost „pretvara u pogibeljni ignis fatuus glupa vatra, iluzija, a psihopomp u Ä‘avolskog zavodnika. ” Napokon, on je sin Maye, velike božice iluzije. U orfičkoj himni Hermes se naziva “Tumačem svega”. Postoji stvarna opasnost povezana s Merkurom, ako nas uhvati u mrežu (Maye) laži, glatke propagande riječi preruÅ¡ene u krajnju istinu. Onda je on ono sve Å¡to gledamo u medijima, na druÅ¡tvenim mrežama, kralj iluzije. Koristiti Merkura ili intelekt pravilno jest ulazak u svijet suprotnosti, tek tada postaje prijatelj.

Nikola Žuvela