Mladenački odnos pun je drama i lomova, pun lijepih riječi i nadanja, dok u drugom dijelu života, kako je rekao Jerry Seinfeld jest kao da si bio u Afganistanu.

The Little things je triler u kojem dva policajaca optužuju krivog tipa. Unatoč svom znanju i želji da budu spasioci društva, oni se upoznaju sa svojom sjenom, greškama, krivim koracima koji ih vode do toga da bi vidjeli da nisu iznad ostalih ljudi, da su samo mikro kotačić univerzuma kojem se trebaju prilagoditi kako bi našli svoje mjesto u svemiru. Tako je i u odnosima, mladenačka veza ti daje mogućnost da misliš da si osoba koja može puno voljeti i zato mnogi vole biti u nedostižnim vezama, ne vidjeti da ne mogu tako voljeti kako su obećali i ostaju sami kako se ne bi susreli s vezom drugog dijela života.

Vidjevši ovo ogledalo gdje se susreću dva titana ili suprotnosti gdje dom postaje mjesto projekcija, mnogi se pogube u ovom kaosu. Ne postoji jasan putokaz, ali ako u tome ne vidite projekcije za razvoj onda ćete teško uspjeti shvatiti misterij suprotnosti samoga života. Zato mnogi ne mogu shvatiti niti puno toga doživjeti kroz meditaciju, molitvu ili čitanje svetih tekstova. Ova suprotnost je najbitnija u drugom dijelu života, kada maske padnu, kada tek u miru možeš gledati sebe i vidjeti kako si se skrivao iza mnogih ideala.

Čovjek je stvorio mnogo totema ili maski. Muškarac se skriva iza titule, ili nekog statusnog simbola, žena iza ljepote, ili isto tako iza nekog statusa, ali u domu to ne mogu ponijeti. Željeli bi s tom maskom doći u dom da im se netko divi, ali partner te zna, već si pokušao svoju titulu staviti ispred, ali tu ne pomaže ta priča. To je ono što se ne želi vidjeti; da si gol i da moraš tako razgovarati, ali to nije lako. Vide se tvoji promašaji, tvoja tamna strana, a druga strana je isto tako pokušava sakriti. Nekada ti ratovi traju tako da supružnici nabrajaju nedjela i izjave drugog koje su rekli u povjerenju i sada se to koristi u paljbi, ali taj odnos se hrani niskim emocijama. Većina odnosa se hrani upravo tom hranom.

U drugom dijelu života vidimo svoje granice, da nismo svemogući, da te velike emocije nisu velike. Vidimo da je država prevara, da je nacija prevara, da je oko nas ostalo malo ljudi. Npr. pokušao si promjeniti puno prijatelja, ali opet svi oni imaju neki teški problem kao i oni prije, probao si se naći u društvenim opijanjima, ali i taj đir prođe. U svom domu si gol kao i tvoj partner.

Eto, onda dolazi ona kršćanska: voljeti u slabosti i to je sva mudrost života. Nije lako zbog navedenih razloga. Sve oko nas je isprepleteno mnogim lažima, zato se stari vraćaju u slike djetinjstva pronalazeći ono jednostavno, dok Herman Hesse govori u onom romanu heraklitovski da ulaskom u rijeku života podižeš mulj kojeg moraš prihvatiti, uprljan si u tom odnosu.

Prepuno spoznaja, a onda i krivnje koje unosimo u vezu donosi nam puno tog mulja s dna rijeke za kojeg smo mislili da ne postoji. Oni koji su nastavili s vezom, vidjeli su taj mulj, to lucifersko drugo ja u sebi jer partner ga je u svađi izvadio iz vas kada su pala lažna vela i ostali ste goli s istinom. Kamo sreće da je odnos tako jednostavan kao u mladenačkoj ljubavi kada si lažemo da je prekud bio radi druge osobe ili nas taj netko nije volio. Kako bi to bio lijep završetak, doista kako bi mogli u tom sudbinskom završetku pronaći utjehu? Istina je da i svetac ima tamnu stranu i ona nam služi u odnosu da upoznamo zašto smo na kraju goli i zašto nismo mogli obući niti jednu uniformu ili masku ovog svijeta. Ipak, taj dio je ustvari orginal, nije kopija, svijet je kopija, tamo su lažni ljudi s maskama koji prepričavaju o svojim odjelima i gdje se srame svog luciferske druge strane. U originalu jedino mogu uživati i biti sa stvarnim emocijama, a ne nečiji spasitelj jer ta žrtva isto tako ne želi svoj kaput lažnosti, odbacuje orginal. Što odnos ide dalje shvaćaš da u onome što je društvo odbacilo upravo tamo pronalaziš svoje dijelove koji se ljudima ne sviđaju, ali parovi upravo na tome grade odnos.

U prirodi uopće nema tih razlika, odijela i polariteta. Tamo je sve dio prirode, a tako je i odnos u drugom dijelu života, sve više ide prema prihvaćanju sebe i da je jedina mudrost u tome, voljeti sebe i partnera u što većoj anonimnosti gdje sve razlike koje vidiš kao loše ustvari su potpuno neprimjetne kada ih gledamo u toj prirodi. Shvaćamo da su potrebne, korisne kao i taj afganistanski rat ogoljenja osobnosti kako bi se pronašli oni orginalni dijelovi sebe.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik