Odnosi bi nas trebali učiniti boljima jer ako se imalo bavimo sobom onda znamo da je naÅ¡a psiha puna mehanizama koji nas tjeraju na samorazvoj i ljubav. To jedino nije jasno narcisoidnim osobama tj. osobama koje su zapele u normalnom razvoju osobnosti, a nažalost, to je većina čovječanstva. Možda je najžalosnije Å¡to je i sam Freud, kojeg je medicinska znanost priznala, odredio ovu fazu čovjeka nazvavÅ¡i je narcisoidna – sebična faza, dok je Jung rekao da je zbog toga samo 40 posto ljudi sposobno glasati, a koliko je to bitno jest situacija u Italiji gdje su zbog političara koji nisu troÅ¡ili novac za intenzivnu njegu ili krevete gdje nema reparitornih aparata i nisu zatvorili staračke domove stanje ovakvo.

Ako se čovjek ne bavi odnosima onda se događaju posljedice na način da narcisoidni ljudi biraju narcisoidne političare.  Odnos služi za odrastanje, a ne samo za užitak. Međutim, Zapadnjaci u drugom dijelu života pronalaze druge užitke, bježe od odnosa jer su im komplicirani pošto Narcis ne želi dijeliti, njemu je bitno tko njega hrani pohvalama, okreće se moći jer kroz moć su popularani kod drugih Narcisa. Priroda je neumoljiva. Antika, Rimsko Carstvo, Bizant, propali su kad je narcisoidnost postala pravilo. Europa je ponovno suočena dubokim psihičkim poremećajem (enormni rast psihičkih bolesti u zadnjim godinama), te u obrazovnom sustavu izbjegava bilo kakvo učenje o psihi, pravi se da će je problemi zaobići, a to rade Narcisi. No, Freud kao i Jung su kao crni proroci znali što će se desiti. Tantos ili nagon za smrti kada je Narcis slijep, potraje njegova sjena i sam sebi kopa rupu. To je tako čest aspekt koji je poznat i u ljubavnom trokutu. Tantos ili želja da se stvari okončaju stvaraju situaciju da se ljubavni trokut otkrije kako bi se situacija otkrila. Obično onaj supružnik koji skriva ostavi otvoren mobitel i žena ga otkrije, nesvjesno ili tantos pokaže cijelu tajnu. Nastaje drama, ali i olakšanje jer nije se imalo snage reći i riješiti problem već se svaljuje pogreška na to da se mobitel ostavio otvoren. Zašto? Kada se zaljubljujemo, mi smo u projekcijama o ljubavi, uopće nas ne zanima osoba, dijeljenje i suradnja. Ljudi kažu da tomu nije tako, da su voljeli iskreno, ali ako porazgovarate s ljudima, oni vjeruju u mitove i onda se pitaju kako im se to dogodilo? Kako ćeš dijeliti s osobom koja vjeruje u  masu mitova? Kako da pričam s osobom koja je potpuno zatvorena za nove ideje, kako da s tom osobom išta podjelim? Recimo, izađite na ulicu i pitajte ljude bi li otišli s partnericom na bračno savjetovanje? Samo je 5 posto ljudi spremno na taj način rješavati problem, ostali ne vjeruju, a to znači da ljudi ne vjeruju u ljubav. Ljudi smatraju da je ljubav nešto na čemu se radi kako bi se  oslobodili svoje mitologije ili arhetipova o projekcijama. Kada radim s ljudima obično vidim da oni na partnera još uvijek gledaju kao na mitsko biće. Bez obzira što im govorim često misle da je to šala, vjeruju da je to samo vjerovanje u dušu i da će to mitsko biće njih spasiti, da postoji samo partner koji će ih odvesti i sve će se riješiti. Onda jasno već marketinški pripremljeni tečajevi o privlačenju srodne duše pokušavaju to stanje produžiti, ali s posljedicama koje ljudi što kasnije otkriju,  to prije postaju emotivno devastirani. Većina ne može shvatiti i svoju mržnju usmjerava u kasnijem dobu na neku slabu skupinu kako bi opravdali vlastitu narcisoidnost. Ljubav je ozbiljna, ona nije zanovjetanje romantičnih ljubavnika, ona je esencija psihe i bilo kakvog normalnog života jer ona potpuno uništava narcisoidnost i stvara sposobne ljude koji mogu sagledavati svijet oko sebe, koji znaju da je meditacija higijena duše i da su odnosi sama esencija života.

Većini odnosi nisu na prvom mjestu, pa moraju znati da ono o sebi uče kroz ekonomske krize, ratove, viruse i epidemije kako je Jung često upozoravao.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut