[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Heidegger je rekao: samo nas Bog može spasiti, no samo nas matrijarhat može spasiti jer u njemu nisu postojala dva zla koja uništavaju planet Zemlju, a to je sjećanje i natjecanje. Krah patrijarhata jedino nas može spasiti od samouništenja.

Da bi ovaj trend zaživio, potrebno je veće učestvovanje žene u političkom i javnom životu. Glavni čuvari patrijarhata su monoteističke religije čiji devastirajući program žene tisućljećima predstavlja kao manje vrijedne.

Te se teze mogu provjeriti u terapijskoj i psihoterapijskoj praksi. Mnoge su životne sudbine žena koje su u zagrljaju muške dominacije i hijerarhijskog društva prisiljene na mnoga potiskivanja. Žene se stigmatizira kao nestabilne, manje pametne, ali ta im je uloga namijenjena. Svaki njen pokušaj da pokaže smisao života u osjećajima, muška dominacija prekida nasiljem, bilo onim vojnom, zakonskom ili policijskom torturom.

Današnji sustav je, također ropstvo za žene. Od onog seksualnog i ekonomskog gdje radi u muškom svijetu i načinu kako ga muškarac formira, do nametanja natjecanja u kojoj se žene neprestano natječu i među sobom stvaraju suparnice. Zapadni se svijet hvali napretkom gdje unutar klasa modernog društva postoji jedini SMISAO: besciljnost i uniformiranost. Svi žive jednako ili barem slično, pojedinci nalikuju jedan drugome.

Žene i muškarci, stari i mladi, ništa ne očekuju, a imaju iste banalne interese, potpuno su otuđeni jedni od drugih. Dakle, pošto stalno maštamo o boljem društvu i danas u krizi promišljamo što bi bilo bolje za čovječanstvo, onda puno stvari treba dati ženama da organiziraju jer će to ženu pomaknuti iz uvjerenja da ne vrijedi, koju  je stoljećima muškarac nametao kako ne bi izgubio vlast i kako bi sam sebe uvjeravao da je žena bez njega nemoćna. Ovako smo prepušteni muškom mačizmu koji je besciljan i usmjeren na samopotvrđivanje, u što je i pretvorio civilizaciju: u besciljnost. Tu su nastale i pogrešne predodžbe o ljubavi, gdje se smatra da mi druga osoba treba dati ljubav i tako me usrećiti. To je ljubav koja je usmjerena na uspjeh.

Nitko nas ne može usrećiti ukoliko nismo sretni i zadovoljni sami sa sobom. Ako netko meni učini ono što mi se sviđa, ja ću biti na trenutak zadovoljan i sretan, ali taj osjećaj neće imati puno veze s pravom ljubavi, a mi smo potpuno izokrenuli poimanje ljubavi, pa je onda i nestala jer se ne zna što ona ustvari jest. To ne znači da moramo napustiti racionalnost i razum jer su u konačnici oni osnova filozofije i naša tekovina, ali koristiti razum za proizvodnju igračaka, najniža je točka gdje je svijet postao Disneyland. Svijet je pun  muških falusnih igračaka poput raketa iz Koreje (simbolički u snovima raketa je falusni simbol) i sve je ispunio natjecanjem, prestižem gdje je i ljubav postala natjecanje. Svugdje su brojevi i veličine, a tko se pobuni protiv takvog sustava postaje čudakom.

Zato je bitna angažiranost žene koja treba ponovno povjerovati u svoju moć, ne da bi se dokazivala s muškarcima već da bi se okrenula svojoj višoj prirodi. Statistički žene su u odnosu na muškarce puno manje koruptivne, sklonije socijalnim davanjima, dok je muškarac po prirodi narcisoidan što govore i proračuni ovdašnjih prostora gdje za gradnju škola i bolnica ili socijalnih davanja gotovo i da nema.

Takvo društvo u kojem vlada ženska energija će doći čim o njemu počnemo diskutirati kao realnoj opciji za spas čovjeka.  To znači da je ono moguće.

Naime, ono što je postoji u jeziku, postoji i u stvarnosti. Stoga, rješenje mnogih kolektvinih ljutnji leži u ženskoj angažiranosti. Pitali su jednog psihoterapeuta gdje je rješenje žene, a on je rekao u učestovanju žene u izgradnji društva, u aktivnosti žene. Ako su žene danas ostvarile poslovnost, onda je bitno da se prepozna glas žene koja govori o važnosti osjećaja u obrazovanju i prihvaćanju ljubavi kao imperativa budućeg društva. Dakle, ovdje ne govorimo o natjecanju žene već o važnosti angažiranosti onim što je ženina najveća kvaliteta, a to su osjećaji koji jedino mogu obogatiti razum (logos ili muški princip) kako bi se napravila ravnoteža koja je danas ozbiljno narušena.

Nikola Žuvela

[/two_third]

Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net

katalog-samozavaravanja-cover1cm1korice-nikola31zuvela_korice_201300jedan-mus-nikola-500pxcover15-12-2016-o-ljubavi-page-001-2