Obično kažemo da je poštivanje zakona dobro, ali većina zakona ne slijedi MORAL već štiti kapital i protivno je ljudskim pravima. To nije neka nova činjenica, ljudi na Zapadu čak nisu upoznati sa istraživanjima društvenih znanosti koja potvrđuju tu činjenicu.

No, kako to izgleda u praksi? Jednom mi je jedan poznanik ispričao da je dobio od porezne uprave opomenu da nije platio porez na auto i da će porezna pokrenuti postupak prisilne naplate. Nazvao je gospođu u poreznoj upravi i upitao je o toj opomeni. Ona mu je rekla da je dužan platiti taj iznos jer je to zakon i da će odgovarati ukoliko ne podmiri zadanu cifru. Kroz šalu ju je upitao smatra li ona da je to etički čin, na što je odgovorila da jest. Nakon toga ju je upitao što je s njegovim bivšim susjedom umirovljenikom koji nije platio račun za telefon i koji je zbog silnih opomena koje više nije mogao plaćati, deložiran iz stana, na što mu je odgovorila da to nije etički. Ovaj primjer je važan kako bi dobio na težini. Recimo, na suđenju u Ninbergu, što mnogi ne znaju, nakon osude nalogodavaca, odgovarali su i mnogi koji su provodili te zakone, doslovno do običnog čuvara logora. Dakle, mnogi ljudi koji provode zakon nisu svjesni da, kao i u Ninbergu mogu biti osuđeni za isto. Recimo, na sudu se dokaže, da su mnogi zakoni bili u službi kapitala i da su provođeni mimo ljudskih prava. Dakle, nepravomoćna odluka suda  je osudila direktora kompanije, osobu koja je provela tu odluku, advokata, operatera, službene osobe koji su odvele umirovljenika i istjerali ga na ulicu. Naravno, jedan dio nas bi rekao da je to baš tako, svijet bi izgledao drugačiji, ali zašto nije tako, upravo zbog odgovornosti većine. To je početak i kraj velike većine problema koji na okružuju.

Ono najvažnije jest ne preuzimanje odgovornosti za svakodnevne odluke. Ne provodi zlo nalogodavac, on je manjina, već nazovimo ih obični ljudi. Znate li da je istraživanje pokazalo da je 90 posto ljudi spremno provesti etničko čišćenje? Dakle, to je je znanstveni dokaz koji je proveden šezdesetih godina i kojeg su ponovili prije nekoliko godina. Naime, rezultati su bili i gori od prethodnih. Neki su to pojednostavili i rekli:  osmi smrtni grijeh je poslušnost. Psihoterapija govori o klanjanju nevidljivom ocu u obliku zakona i države kojem se većina bez preispitivanja klanja. Čovjek koji je autoritet integrirao u sebi, ne može više raditi za nekog jer je čovjekova priroda sloboda, a vjerovanje u neslobodu stvara poslušnost gdje se većina obračunava sa individualcima jer oni su refleksija onog što ljudi ne žele vidjeti u sebi kao stvarnu prirodu. Snowden je upravo reagirao u tom slučaju, kada su se prekršili zakoni i gdje je osvjestio da to što radi za državu je krivično djelo kojeg on  provodi u ime države kao poslušnik. Dakle, to je jedinstveni primjer kojeg ljudi ne slijede i zato je sve oko nas prosječno, zato u nama živi taj osjećaj da smo izdani i da duboko u sebi ne slijedimo sebe.

Bit iznesenog nije bilo moraliziranje već ukazivanje na traženje autoriteta koji jedino postoji u našoj duši i on neprestano govori: vjeruj u sebe, okreni se sebi, ti si istina. Kako je sv. Franjo Asiški lijepo rekao: Ne klanjaj se stvorenjima.

Nikola Žuvela